Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за 2009

Decembar je... vreme igračaka

What separates men from boys? Iako naivniji googlovori variraju od bar micve do zrelosti, a izvesne zlobnice, kakve li gluposti, čak misle da razlika leži u tome da o dečacima brinu njihove majke, a o muškarcima žene, odaću vam jednu tajnu – ispravan odgovor glasi: “ The price of their toys ”. To je suštinska razlika. A ako se bavite ptičarenjem , vaše omiljene igračke, bez obzira na godine, jesu dvogled i slikovnica za identifikaciju ptica . Slikovnice na stranu, koliko ti dvogledi koštaju? To me ptičari početnici često pitaju, koji dvogled bih im preporučio? Iako nije sve u parama, na izbor će definitivno uticati poslovična debljina buđelara. Cene tih igračaka idu od, recimo, 50-100 pa do 1000 i znatno više evra. Ako razmatrate da izvojite 1000 i više evrića, izbor vam je već znatno sužen i praktično se svodi na četiri kompanije: Leica, Nikon, Swarovski i Zeiss. Od njih, jedino Nikon ima modele za obične smrtnike i EDG za one druge, dok ostali drže cenu praveći isklj

Pošto priroda?

Rano popodne novembarskog dana, stižem do ribnjaka u Sakulama da utvrdim koje su vrste ptica i u kom broju prisutne u ovoj fazi jesenje migracije. Poput guštera uživam u jednom od poslednjih sunčanih dana ove godine, iako me sunce istovremeno ometa u radu: bije mi pravo u oči, pa je površina vode sva u zlatnim odsjajima. Da tu ne bude kraj, ribnjak je prošaran lavirintom tršćaka koji dodatno skrivaju ptice. A ptice, naviknute na sportiste , nervozno poleću čim izađem iz kola. Isprva uočavam dve-tri vrste i svega nekoliko desetina obližnjih ptica. U daljini, sporim zamasima velikih krila leti siva čaplja i čini se da je to sve što ću videti. Ipak, sreća mi ide na ruku u vidu dva seljaka koji prilaze drugom kraju ribnjaka, i.... zamislite sada muzički kreščendo. Odjednom se uskovitlana jata od više hiljada pataka uzdižu put neba, uz njih je i nekoliko stotina gusaka i nekoliko desetina čaplji. Prizor je neverovatan, a većina ga je videla samo na televiziji, iako se može videti i na d

Beogradsko Ušće – od međunarodnog značaja

Foto: Milan Obradović Gvaš i akvarel (2): Szabolcs Kokay Veslam vodama beogradskim već dve decenije i od tih prvih dana sam sanjao da dobiju neko priznanje, kao potvrdu ekološkog značaja, pa i zaštitu. Vrste koje su bile ugrožene i kojima sam posvećivao posebnu pažnju uključivale su orla belorepana , malog vranca , kao i gaka  (desno) i malu belu čaplju , koje su se tih godina gnezdile na Ušću. Istorijat zaštite prirode u svetu pokazuje jedan obrazac: ljudi su štitili ono što im godi oku. Tako je Jelouston postao prvi nacionalni park u svetu, što se pokazalo zasluženim ali, da je ijedna nizijska močvarna šuma na jugu SAD bila zaštićena, danas belokrila žuna ne bi spadala u izumrle vrste. No, močvare nisu smatrane lepim. Otuda se danas područja štite zbog bogatstva biodiverziteta, bez obzira da li ih mi smatramo lepim, ili tek leglom komaraca. A sa banatske obale Beograda su se početkom XX povukle mađarske jedinice i ostavile granicu bez odbrane. Zašto? Jer

Planina orlova

Poskakujem nivom bespućem Fruške gore u potrazi za orlovima. Planina je mnogo poznatija po rizlingu i manastirima, nego po belorepanima, kliktašima i krstašima. A svi su oni tu, samo se trude da ostanu neprimetni. Belorepan na fruškogorskom hranilištu, foto: Jovan Lakatoš Kada sam proletos jednoj kanadskoj ptičarki pokazivao ptice oko Beograda, dva mlada orla belorepana sudarila su se nad ribnjakom Baranda. Ribnjak je, izgleda, bio premali za oba. Usledio je impresivan vazdušni duel, dok nije ostao samo jedan. Kasnije, dok smo se vraćali u grad, ona je iz kola opazila još jednog iznad Borče. Kako ih nikada ranije nije posmatrala, pitao sam je po čemu ga je poznala. Rekla je: «Lako, pa rekao si mi da izgleda kao leteća garažna vrata.» Nije nimalo pogrešila: belorepan je četvrti po veličini orao na planeti! Belorepani se hrane pretežno ribom i barskim pticama, pa se kod nas i gnezde duž velikih reka. I oko Beograda se gnezdi nekoliko parova, što me tera da pomislim na škotsko ost

Velika čigra & Jelen

Velika čigra © Szabolcs Kokay S jednim engleskim ptičarom sam nedavno sedeo na beogradskom Ušću, s pogledom na Konjsku adu (Malo Ratno ostrvo). Ispijali smo Jelen i na miholjskom suncu posmatrali patke i galebove kako se skupljaju na niskoj obali ostrva. Klizimo dvogledima duž obale: par stotina plovki gluvara, tek nekoliko liski, par malenih krdža, obavezni mali vranci, pa veliki vranci, siva čaplja, graciozni labud grbac, mali gnjurac, mišar, pa plovka čegrtuša i jedna zaostala seoska lasta, poneki sinji i brojni obični galebovi... Zastajem kod grupe običnih galebova: nešto proviruje iza njih, samo vrat i glava, belog perja i crne ‘kape’, te povećeg crvenog kljuna – velika čigra! Ovo je retka vrsta koju sam tek nekoliko puta posmatrao, a moj engleski prijatelj kaže da ju je video na Floridi, ali da mu je ovo prvi put da je sretne u Evropi. I svoje prve velike čigre sam početkom devedesetih baš nedaleko odatle video, među običnima galebovima u plićacima na Lidu. Tada pojma nis

Silovanje planete

Izvod: Klajv Ponting „ Ekološka istorija sveta “, Odiseja, Beograd 2009. Tokom poslednjih 10.000 godina, ljudske aktivnosti su dovele do velikih promena u svetskim ekosistemima. Širenje naselja i stvaranje polja za gajenje useva ili napasanje stoke, krčenje šuma, te isušivanje močvara i vlažnih staništa, redukovali su staništa gotovo svih vrsta biljaka i životinja. Sistematski lov životinja radi hrane, krzna i drugih proizvoda (i, u mnogim slučajevima, ‘sporta’), drastično je redukovao brojnost mnogih vrsta, a neke doveo do izumiranja. ... Možda najstrašniji primer masovnog pokolja nije bio onaj bizona, već golubova selaca – to je priča u koju je gotovo nemoguće poverovati. Prvi evropski doseljenici u Severnu Ameriku često su komentarisali ogroman broj plavih i dugorepih, brzih i gracioznih golubova. Jedan od prvih doseljenika u Virdžiniji opisao je: Zimi je više divljih golubova nego što se to može zamisliti, ja sam viđao neprekinuta jata u vazduhu koja su prolazila

Monitoring češćih vrsta ptica

Prvog vikenda oktobra, Liga za ornitološku akciju Srbije organizovala je radionicu o monitoringu običnih vrsta ptica (MOV). Ukupno je bilo 16 učesnika, od muzejskih kustosa i studenata ekologije i biologije, preko nastavnika i rendžera zaštićenih područja, do planinara. Učesnici su dobili uputstvo za rad i izveštaje sa panevropskim rezultatima upravo ovakvog monitoringa, kao i prateće formulare za unos opažanja, te priručnik za identifikaciju ptica i novi broj časopisa Detlić . Partneri u projektu bili su Bugarsko društvo za zaštitiu ptica, fakultet „Futura“ i beogradsko JP „Gradsko zelenilo“, uz finansijsku podršku Sekretarijata za životnu sredinu Grada Beograda. Države u kojima se sprovodi MOV (tamnija boja - duži period istraživanja) Radionicu je vodio Jordan Hristov, koordinator bugarskog MOV-a, koji je preneo tamnošnja iskustva, objasnio metodu i prikazao prve rezultate koje su postigli. Ono što je u ovoj metodi od posebnog značaja jeste mogućnost učešća građana – to je prava c