Пређи на главни садржај

Višak prstiju na ruci, ili, u potrazi za krstašem



Pošto sam ustao u vrlo necivilizovanih 3.45h, u sam cik zore sedim u kolima pored pašnjaka sa tekunicama. Još je hladno. Ni tekunica nema - i one čekaju prve zrake sunca. Ja, doduše, ne čekam tekunice, već orla krstaša, da dođe na doručak. A krstašu je brojnost u Srbiji toliko opala, da se gnezda na prste jedne ruke mogu izbrojati - i da vam nekoliko prstiju ostane višak. Ali, ni od njega ni traga.


Par vuga me nadleće, jedna peva iz obližnjeg voćnjaka (pesme potražite u dnu teksta). Kobac juri nešto što ne uspevam dobro da vidim. A krstaša, ni od kuda. Dobro, krupan je on, očekivao bih da sačeka da ogreje, da se topao vazduh stane uzdizati, kao besplatan lift, da ne troši džabe kalorije na mahanje krilima...

Struji prohladan vetrić, pa zatvaram prozor. Krešteći, vivci nadleću dolinu obližnjeg potoka, očigledno brane teritoriju na kojoj se gnezde. Prva kukavica koju ove godine vidim, sleće na žbun, okrenuta mi prefinjenoprugastim trbuhom. Crnoglava travarka, crnoglava grmuša... nigde orla. Velika strnadica peva sa vrha obližnje voćke. Iz dubine kadra čuje se tečno i zvonko, bučnim mehurićima nalik, glasanje pčelarica; takođe, mojih prvih ove godine. Tek pre nekoliko dana su stigle iz Afrike.

Najzad, bude se i prve tekunice. Neke se hrane, pridržavajući zalogaj prednjim šapicama, poput veverica. Druge se jure, treće svađaju. Četvrte stražare, uspravljene poput merkata.

I tekunice su sve ređe: sa prestankom napasanja stoke, pašnjak zarasta i one odatle nestaju (o stočnom fondu drugi put). Preoravanjem, i sam pašnjak biva uništen, a one zauvek nestaju.

Neki se pašnjaci unište na moderniji način: skine se trava sa sve busenovima i zemljom, da završi kao tepih-trava kakva se prodaje po garden centrima. Tekunice ostaju bez doma, orao bez hrane..., ali će travnjak nekog novog tržnog centra ili banke biti zaista lep i zelen.

Nekom ranijom prilikom sam posmatrao krstaša kako ovde lovi. Ne razbeže se sve tekunice uspaničeno čim ga vide - tako bi ostale gladne. Tek svaka, možda, deseta stražari uspravljena, a ostale se hrane, dok orao kruži nad pašnjakom. Stražari dovoljno poznaju orla, da po nekoj tananoj promeni u načinu leta znaju kada da oglase uzbunu, pa se tek tada sve stušte ka svojim rupama.

Jedan zec ležernim skokovima prolazi između tekunica... Eno ga! U daljini, krstaš kruži. Predaleko da bi bio opasnost za tekunice, pa se one i dalje jure i svađaju, hrane ili stražare. A globalno ugroženi orao, kruži u termalu i postaje sve manji, tačkica tek, dok konačno ne nestane s vidika. I onda ga nema više.
Pesme:





Vrste koje se pominju:
crnoglava grmuša
Sylvia atricapilla
Blackcap
crnoglava travarka
Saxicola torquata
Common Stonechat
kobac
Accipiter nisus
Sparrowhawk
kukavica
Cuculus canorus
Common Cuckoo
orao krstaš
Aquila heliaca
Imperial Eagle
pčelarica
Merops apiaster
European Bee-eater
tekunica
Spermophilus citellus
Suslik
velika strnadica
Miliaria calandra
Corn Bunting
vivak
Vanellus vanellus
Northern Lapwing
vuga
Oriolus oriolus
Golden Oriole
zeba
Fringilla coelebs
Chaffinch
zec
Lepus europaeus
Brown Hare

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad