Пређи на главни садржај

4 BOJE: MODROPLAVA



akvarel (c) Szabolcs Kokay

Ibarska magistrala, užarena na junskom suncu... Dajem migavac, skrećem sa nje.

- A što idemo ovuda?

- Pa, to je neka prečica...

Vozim polako, zavojitim seoskim putem... šumarci hrasta, živice i livade, usamljeno drveće... pa sve sporije... tu bi negde trebala biti... Pratim pogledom bandere duž puta i ptice na žici... lasta... golub grivaš... eno je!

Stajem uz put, otvaram prozor – žega žurno ulazi – prinosim dvogled očima:

- Modrovrana!

- Kako si znao!?..... Znao si!

- ..pa nisi valjda zaista mislila da je prečica?

Modrovrana Coracias garrulus je odozdo nebeskoplava, odozgo riđekestenjasta. A čak i da kolorit nije dovoljan, još je i prilično malobrojna, do 20 parova u Vojvodini i do 45 parova u srednjoj Srbiji, pa joj još i brojnost opada, i kod nas i u svetu. Uz to, Bugarska je slične veličine kao Srbija, a brojnost modrovrane u Bugarskoj je oko 2000 parova. I Mađarska je slične veličine, a oni imaju skoro 1000 parova. I sada se vratite u Srbiju, koja nema ni 100 parova!

Polovina svetske populacije ove ugrožene vrste je u Evropi (prevashodno južnoj i istočnoj), a tu je za 15 godina već nestalo preko 30% pređašnjeg broja. U Srbiji je situacija još i gora, pa je u periodu 1990-2002 nestalo oko 60% populacije. Ugrožava je primena pesticida, kojima joj trujemo hranu; preoravanje livada i pašnjaka, zbog čega ostaje bez područja za ishranu; te ukrupnjavanje poseda, usled koga nestaju živice, drvoredi i šumarci i, s njima, duplje u kojima se gnezdi.

Kao da je nesvesna toga, naša modrovrana širi krila, otkrivajući sa donje strane raskošno modroljubičasta letna pera, i poleće sa žice da uhvati povećeg zelenog skakavca. Potom njime udara po žici, da otkine noge, pre nego što će ga progutati.

Taj prizor se odigrava u jednoj od beogradskih opština. Modrovrana je strogo zaštićena vrsta u Srbiji. Uz to, modrovrana se nalazi u Aneksu I Direktive o pticama EU. Ovo područje ne uživa nikakvu zaštitu. A moralo bi.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad