Пређи на главни садржај

Šta sve nosite na izlet, mimo onog što morate?

Videh na jednom lovačkom forumu temu, pa parafraziram “šta sve nosite na teren, mimo onog baš obaveznog” (a što bi kod ptičara bili dvogled, ključ – tj. priručnik za identifikaciju ptica i beležnica, sve češće i foto oprema), pa su odgovori išli od labella do šešira, obično oko litra vode, te od pljoske ("nije to za tebe da piješ, vec da ponudiš") do, meni najzanimljivijeg, doručka za 2-3 osobe ("sendviče nose sebični ljudi - ne mogu nikog da ponude, nego se nosi kulen, crni luk, itd, sve sto može da se naseče i podeli, količina za dvoje-troje")...

Ja sam se nekada bavio planinarenjem, pa ne razmisljam lovački, vec sebično-planinarski, a hranu retko i nosim, pošto u prirodi nisam gladan sve dok neko drugo pored mene ne krene da jede. I, ako temperature nisu ekstremno visoke, nosim vrlo malo vode - tek koliko da otpijem par gutljaja i onda smućkam kafu 2 u 1. A sta vi sve nosite, mimo baš ptičarske opreme, pitao sam nedavno druge ptičare i dobio vrlo raznovrsne odgovore (od kojih sam neke malo skratio):

M. – Od klope suvo i koštunjavo voće (badem, lešnik, suvo grozđe, itd. pomešano), šešir + krema za sunce, čeona lampa je odlična stvar, šibice....

S. – Nikad se ne zna kad će karta i kompas da zatrebaju [kompas nosim, ne znam ni sam zasto, kao talisman valjda – nit mi treba, niti ga koristim, a imam ga kod sebe; prim. alb.]

B. – Ja nosim neke bombone ili voća pune džepove, pa klopu, a vodu u sva četiri godišnja doba, onda rakiju od divlje kruške i kutiju cigara. Komad od 2x1,5 zelenog platna i neku “sunđerastu sedu” - komadić tvrđe presovanog sunđera, nije baš kao stolica, ali je malo i može da stane u svaki ranac. [i ja nosim sunđerastu sedu - u Uradi sam sam kupio podlošku za klečanje za baštovane (toliko dobra da mi je sad žao sto ne uzeh dve); liči na onu za ispod vreće za spavanje, samo je duplo deblja, malo tvrđa i domenzija taman da se sedne na nju; prim. alb.]

Ž. – Čokoladne bananice, vodu, winterfresh bombonice, busplus karticu, kalijumovu so (u tabletama) - [morao sam da pitam čemu to služi, pa saznao da] sprečava grčeve i bol u stopalima (i šakama) tako što predstavlja neku protivtežu običnoj natrijumovoj soli. Zajedno sa šećerom i vodom se stavlja u rastvor za sprečavanje dehidratacije, koji je naravno odvratnog ukusa (so+šećer, bljak), a kada se koristi ovako odvojeno ima isti efekat na rehidraciju, a ne dođe ti da povraćaš i dodatno se dehidriraš (kao što sam ja onomad završio u bolnici).

G. – Pola litre vode. Bonžite, ne tope se kao čokolada, a daju energiju. I naravno WC papir - ko je makar jednom bez toga ostao u prirodi zna o čemu pričam :)
K. – Šeširić za glavu ako je sunčano (pošto je sunce postalo bas jako i nezdravo) i kafetin za svaki slučaj. Jednom me toliko bolela glava da nisam bila u stanju da vozim nazad, a nisam ponela kafetin... nedelja, nigde apoteke da radi.. jedva sam dobia od nekog dede na kraju... od tada nosim uvek.

Ajd’ samo jos da dodam, čisto kao zanimjivost, npr. u Švedskoj ljudi kad idu u ptičarenje, obavezno nose sendviče, termos sa čajem i te sunđeraste sede koje se stave pod dupe da se ne smrzne :)).. i tako se dovezu do neke osmatračnice... rasprostru klopu i uživaju. Kod njih uglavnom nema to k’o kod nas da se pešači kilometrima, nego kolima do osmatračnice i onda sendviči i čaj... možda mala šetnjica okolo i to je to :p

Ž. – Analgin umesto kafetina, a čokoladne bananice umesto bonžite (prijatnija tekstura). Na celodnevni teren dve flašice vode, a "po gradu" jednu flašicu.

V. – Ja cesto nosim i rezervnu odecu. Ko je makar jednom upao u hladnu vodu, zna o čemu pričam. Ja sam par puta bas loše prošao.

I. – Čudi me da džepni nožić niko još nije pomenuo? Za one koji vole da se zavlače u žbunje ili trstike, tubica antibiotske masti i nekoliko flastera za ogrebotine i površinske rane biće prava prva pomoć!

N&S. – flašu vode i švepsa preko leta, zimi zaboravimo, ali nam i ne treba
  • ·         neko vreme smo stalno spremali sendviče, sad svrnemo u Imes na ‘lebac, jogurt i pola kile zidarske (naročito u Barandi, već nas poznaju. Sve Imes radnje mapirali u bližoj i daljoj okolini... :))
  • ·         nosili stoličice na rasklapanje, ali nismo uvideli neku silnu vajdu, pa ih ne nosimo više
  • ·         mentol bombone za mene, volim da muljam s vremena na vreme
  • ·         kape kad je jako sunce ili vetar
  • ·         kabanice kad se setimo (vrlo retko), neke tanke ko papir i tri broja veće pa smo k’o iz horor filma, ali rade posao
M. – Kamašne, mada, samo jednom sam ih obukao kad je bio sneg, a  uglavnom ih zaboravim...

Č. – Nož, luka i slanine, pljoska naravno! Što je najgore u poslednje vreme često zaboravim vodu i ključ. Bitni su dvogled i fotoaparat.

N. – Za jednodnevni teren (od jutra do mraka/kad se vratim do kola ili prevoza) sve treba da stane u ~30l ranac:
  • ·         voda, jednu ili dve flašice hydroactive aqua viva
  • ·         bonžita, tačnije bambi wellness - ko ne voli običnu bonžitu ima ih i sa skroz mlevenim semenom (doduše, preliveno crnom čokoladom, ali ipak se manje topi)
  • ·         'rana - u zavisnosti od toga koliko dugo planiram ostanak na terenu, obično kifle sa suvim mesom, kačkavaljem i maslinama (bez namaza koji bi se topio/curio/crkavao)
  • ·         pinceta za krpelje, jer su nekad suviše mali za čupanje prstima/noktima (što inace nije baš pametno) - dok ne nabavim pravu čupalicu
  • ·         autan, najjača moguća varijanta u spreju - iz gore pomenutog razloga + kome smetaju komarci
  • ·         rezervna odeća (majica, pantalone i čarape) i obuća - obicno ostaje u kolima, ali kad nema kola mora i to u ranac. ne obavezno zbog upadanja ili gaženja kroz vodu (dešavalo se mnogo puta), već zbog kiše i rose, ili samo zbog rose - dešavalo mi se da budem do pojasa mokar kao da sam izašao iz vode (gaće uključujući) 
  • ·         alkohol ili bar vlažne maramice sa alkoholom, kada npr. sa manje uspeha preskačete bodljikavu žicu
  • ·         toalet papir i/ili maramice, pre svega zbog polenske alergije

P. – Smoki i guarana, a od skoro i pljosku sa rakijom i kutiju cigara, čisto zbog šumara i lovočuvara (mito i korupcija)

V. – Odnedavno, na terenu nosim am za dvogled [googlujte za “binocular harness”, prim. alb.], koji težinu raspoređuje na leđa i ramena, umesto na vrat. Nemate pojma kolika je to razlika, naročito ako nosite dvogled 10–12 sati dnevno.

G. – Telefon, kombinovani nožić, a umesto zaista obaveznog toalet papira, najmanje jedan neotvoreni paketić papirnih maramica. Nekakav lovački ili ribolovački prsluk mi je obavezna garderoba (imaju puno džepova u koje svašta može da se smesti). Redovno nosim kapu ili šešir, a samo u ekstremnim prilikama idem na teren bez gumenih čizama. Kad idem van Beograda, nosim i ranac sa metalnom bočicom za vodu i jastuče od tvrdog sunđera. Pored osnovne preobuke leti nosim i tanku kišnu jaknu spakovanu u omanji paketić sa patent kukom da se može okačiti, kutijicu od filma punu soli, džepnu pljosku rakije (obično sa travkama), mast protiv komaraca, antivirusnu mast, malo flastera, blokčić i neku pisaljku. Hranu po potrebi, tek ponekad prepečenu pločicu sa semenom lana, a na kraće izlete ne nosim ni vodu.
Za kraj, mimo osnovne opreme, moj spisak za teren uključuje:
  • ·         ruksak (poslednjih godina nosim jedan sa onim lučnim ramom što ga odvaja od leđa i omogućava strujanje vazduha )
  • ·         mobilni telefon (dopuniti bateriju prethodne večeri; voleo bih da mogu da sledim lovački savet da ga na terenu isključim, ali u mobilnom mi je i set ptičjih pesama za identifikaciju)
  • ·         toalet papir  / vlažne maramice (ako vas ne mrzi da vučete, baštovanski ašovčić kratke drške je zgodan da ga imate u kolima, da po potrebi iskopate rupu, i potom je, iz uljudnosti spram onih koji će tuda sutra proći, zatrpate; mada, ja nisam toliko uljudan)
  • ·         čuturica / termos veličine za dve kafe (obično nosio čuturice sigg 0,3l, ređe 0,6l, sada nabavio termos-čuturicu od 0,4l, pa ću verovatno posle četvrt veka sa sigg tipom čuturica da pređem na nešto drugo – klasične čuturice gube svoje mesto u rancu pred najezdom plastičnih flaša koje mogu da završe u prvom kontejneru i ne morate da ih vraćate sa sobom)
  • ·         par kesica kafe 2 u 1 / termos-šolja za kafu (bilo da ste sami ili u društvu, kafa je kudikamo više od pića, to je ritual, bezmalo institucija)
  • ·         twix (kad nije toplo), sendvič
  • ·         džepni nož (dugo nosio victorinox s kočnicom, sada nabavio opinel, pa ću već videti koji mi je praktičniji)
  • ·         sunđerasta seda (uvek) / sklopiva stolica (često)
  • ·         insekt repelent (u spreju, da može da se rasprši i preko pertli i čarapa, zbog krpelja; leti – uvek, osim kad zaboravim...)
  • ·         sun block / grozđana mast (i jedno i drugo neredovno)
  • ·         šibice ili/i upaljač (nisam pušač, al’ da se nađe, za svaki slučaj) 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad