Пређи на главни садржај

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki
(foto Wikimedia Commons)

Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim.

Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe.

Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos) najbliže područje, koje svake godine posećuju horde srpskih turista – pa i čitalaca mog bloga, sledi popis lokaliteta koje vredi obići ako već letujete u blizini.

   Sever i istok Halkidikijajezera Koronia i Volvi (koordinate lokaliteta slede na kraju bloga)

Jezero Koronia (foto Wikimedia Commons)

Bliže Solunu, 12 km istočno, leži jezero Koronia. Nažalost, ono je na putu da se svede na baricu. Za tri i po decenije mu je površina smanjena više od tri puta, a današnja dubina iznosi svega 60 cm. Voda je jako zagađena od solunske industrije i poljoprivrede, pa ipak, krajem leta tamo umeju da se okupe hiljade plamenaca (flaminga). Oko 35 km od Soluna nalazi se jezero Volvi, drugo po veličini jezero Grčke. Duboko oko 20 m, ono je u dosta dobrom stanju i tamo se viđaju pelikani, čaplje, eje, čigre... Na jezerima se sreću i kratkoprsti kobac, modrovrana i leganj.

Istok Haklidikija

Čim se napusti poluostrvo, nakon Asprovalte, idući ka Kavali, pa neposredno posle Sikije, a pre Limanija, leži omanja delta reke Strymon (Struma) koju vredi obići tokom seobe, kada se tu, između ostalog, mogu sresti kudravi nesiti.

   Zapad - zaliv Thermaikos

Jugozapadno od Soluna pruža se zaliv Thermaikos, na čijoj istočnoj obali  (tj. zapadu Halkidikija), a idući od juga (od Kasandre) ka severu, leže lagune Epanomi, Ormos i Angelohori. Kod ovih i sličnih laguna posebno je izražen i element sreće – ako ima vode, biće i ptica, a ako ne, džabe ste se trudili.

Solana Angelohori, foto (c) Grethe Haugøy‎

Najprostranija od njih je solana Angelohori (ulaz iz istoimenog sela kroz žutu kapiju),  gde se na seobi viđa veliki broj raznih vrsta šljukarica (iskreno, slabo ćete koju videti bez teleskopa), dok ćete po okolnim dinama videti veliki broj tekunica. U proleće, ovde se gnezde vlastelice, sabljarke, ćurlikovci, morski žalari i male čigre.

Zapad Halkidikija i zaliv Thermaikos

Dalje severno, na samoj zapadnoj periferiji Soluna leži leži laguna Kolohori, koja može da vam ponudi bekstvo iz šoping-groznice, ukoliko budete prisiljeni da uđete u sam grad. U septembru se tu viđa orao ribar, kao i plamenac i kudravi nesit.

Idući obalom zaliva Thermaikos dalje ka zapadu nailazite na delte reka Axios (Vardar), Loudias i Aliakmon i, nešto južnije, močvaru Nea Agathoupoli (severno od istoimenog mesta na obali). Delte su u prošlosti činile jedinstven močvarni pojas, ali ih je širenje poljoprivrede smanjilo i svelo na uske pojaseve oko samih reka. Ovde se leti sreću ražanj (ibis), riđi mišar, belonokta vetruška, ostrigar, ćurlikovac, crnoglavi galeb i debelokljuna čigra, između ostalih. To područje leži kojih 25 km severno od Katerinija i Paralije, odakle mu je i najlakše prići.

Treba dodati da je Paraliji ipak najbliže močvarno područje Alikes Kitrous na samom kraju plaže na kojoj naselje leži, ni deset kilometara severno, a unutar na karti upadljivog rta i neposredno južno od naselja i lučice Aliki. Tu se leti sreću zijavac, mala ševa, te crvenoglavi i sivi svračak.

   Centar i jug Halkidikija

Jug Halkidikija

Naspram Nea Mudanie, na samom ulazu na poluostrvo Kasandru, s istočne strane prostire se močvarno područje Agios Mamas, a dalje ka jugu, na zapadnoj obali, a naspram istoimenog naselja, leži močvara Nea Fokea (a.k.a. Sani Wetland) Na sred Sitonije se nalazi šumovito prostranstvo planine Itamos, ispresecano odličnim makadamima, a usred „dlana“ Halkidikija leži niska planina Cholomontas, dobro mesto za ptice grabljivice (osičar, crna lunja, zmijar, orao kliktaš, patuljasti orao, riđi mišar, sivi soko), kao i brojne šumske vrste (detliće, drozdove, senice, itd).

   Gde da pronađete dopunske informacije

Na sajtu Helenskog ornitološkog društva, područja od međunarodnog značaja za ptice (IBA) centralne Makedonije nabrojana su na ovoj strani.

Takođe, više o ovom području možete pročitati i u nedavno objavljenom vodiču gde posmatrati ptice u Grčkoj (delte između Katerinija i Soluna – str. 54; lagune severno od Katerinija – str. 64; jezera Volvi i Koronia – str. 70), u izdanju Helenskog ornitološkog društva, dostupnom u papirnoj verziji (pišite na info@ornithologiki.gr), ali i online kao pdf i kao aplikacija za android.

Na sajtu Birdwatching in Northern Greece više o zalivu Thermaikos potražite ovde, a papirni vodič za sever zemlje možete naručiti na ovoj strani.

   Koordinate pominjanih lokaliteta – redosledom pominjanja

Koronia, jezero: 40°40'35.03"N  23° 9'56.72"E

Volvi, jezero: 40°40'23.47"N  23°29'33.55"E

Strymon, delta: 40°47'16.50"N  23°50'46.18"E

Epanomi, laguna:  40°23'19.07"N  22°54'13.32"E

Ormos, laguna: 40°26'16.33"N  22°51'57.59"E

Angelohori, solana : 40°29'9.77"N  22°49'24.92"E

Kolohori, laguna: 40°37'50.54"N  22°51'52.71"E

Axios, delta: 40°33'52.41"N  22°42'51.24"E

Vardar, delta: 40°33'52.41"N  22°42'51.24"E

Loudias, delta: 40°32'56.39"N  22°40'6.40"E

Aliakmon, delta: 40°30'10.79"N  22°37'21.39"E

Nea Agathoupoli, močvara: 40°28'20.98"N  22°35'4.14"E

Alikes Kitrous, solana: 40°20'25.29"N  22°38'4.08"E

Agios Mamas, močvara: 40°13'41.51"N  23°19'56.55"E

Nea Fokea, močvara: 40° 6'49.87"N  23°19'0.62"E

Itamos, planina: 40° 7'39.38"N 23°49'9.35"E

Cholomontas, planina: 40°22'60.00"N 23°29'60.00"E

U sledećem bloguvodič za ptičarenje kroz planetu Zemlju

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad