Пређи на главни садржај

Beogradski nacionalni park – al’ zamalo


Znate li pogled s Gardoša na zelenu obalu, na rit? Ili sa Zemunskog keja? Ili Dorćolskog keja? Prošetajte ponovo i dobro se zagledajte.

Veslam tuda, evo već četvrt veka, i dobro znam kakav je to nacionalni park u srcu grada. Tu žive vidra, divlja mačka, tu žive divlje svinje! Nepotpuni spisak ptica dunavskog forlanda (prostora između reke i nasipa) je preko 120 vrsta dug i uključuje crne rode i orlove belorepane.

Divlje svinje - rano proleće u Forlandu leve obale Dunava. Sve fotografije u ovom blogu nastale su upravo unutar granica predloženog “Predela izuzetnih odlika ‘Forland leve obale Dunava’"​. Foto Snežana Panjković.

Forland je mrestilište riba, gnezdilište ptica, prostor koji prima poplavne vode i smanjuje pritisak na nasipe i izgađena područja, kao i mesto uspora toka gde se zagađena voda pročišćava i vraća u reku bar za klasu čistija. Da bi Dunav bio pun ribe, pun života, treba mu forland koji služi kao ekološki koridor koji povezuje ona fantastična mesta gde je nasip prošao dalje od reke, ostavivši nam tu i tamo priliku da vidimo kako je ta dunavska amazonija ranije izgledala čitavom dužinom, od Bezdana pa sve do Gradišta.

Lisica i tri vrste čaplji - gak, siva i mala bela u Forlandu leve obale Dunava. Foto Nikica Kukolj.

Svi znamo da je i Nikolić Tomislav gradio u forlandu Save, ugrožavajući time nasip i građane Novog Beograda. Forland je faktički korito reke – pogledajte kako to izgleda kada voda naraste, ali i ne samo faktički, već i formalno-pravno. Tu ne možete da kupite plac, za takvu lokaciju ne možete da dobijete građevinski dozvolu, bez nje ne možete da dobijete priključak za struju... Tako kaže Zakon. Praksa kaže “glave nam u pijesku, al’ nezaštićene guzice”.

Predeo izuzetnih odlika ‘Forland leve obale Dunava’

A zelena obala reke treba da bude zaštićena: ona čini grad bezbednijim, reku čistijom, pa i sam pogled na tu obalu čini život u Beogradu podnošljivijim.  Sve to je prepoznala Liga za ornitološku akciju koja je izvela istraživanje na osnovu kog je sastavila elaborat o pticama, leptirima i biljnim zajednicama.pdf forlanda i predložila ga za zaštitu Gradskom sekretarijatu za životnu sredinu. I Sekretarijat je tu potrebu prepoznao i inicijativu prihvatio, pa je pozvan Zavod za zaštitu prirode Srbije da je dalje razradi.

Zavod je svoj posao obavio i forland Skupštini grada Beograda predložio za “Predeo izuzetnih odlika ‘Forland leve obale Dunava’"​. Predlog je došao na dnevni red zasedanja Skupštine, na kome je novo zaštićeno prirodno dobro – beogradska amazonija – trebalo da postane i zvanično potvrđeno.

Crne rode i belorepani u forlandu, foto (2) Snežana Panjković.

Ali, do glasanja ipak nije došlo jer je tokom samog zasedanja predlog povučen. Gradska skupšina je svim građanima tako poručila: Drhtite, bednici, pojavio se INVESTITOR!

Da li treba da pojasnim? Pojavio se investitor koji bi nešto da gradi na zelenoj obali Beograda. I zbog koga je režim spreman da izmeni namenu prostora i ukine zakone države Srbije. U ime reformi, valjda?

Žuta čaplja; mali vranci i liske u forlandu, foto (2) Nikica Kukolj.

Prošetajte ponovo Zemunskim ili Dorćolskim kejom i dobro se zagledajte. U prošlost bez budućnosti. Vi sedite u kolima u kojima samo rikverc radi – dobro došli u vesele devedesete!

Vrbaci u rano proleće, kad se tope snegovi. Foto Nikica Kukolj.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad