Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за 2016

Decembar u Beogradu: kuda u ptice?

Dorćolski kej Želite da za ovih sunčanih i prijatno toplih dana nekuda prošetate i to s dvogledom oko vrata? I pitate se g de da ptičarite u Beogradu ovog meseca? Vreme je za ekstreme – odlučite se za sam vrh i za samo dno grada. Vrh grada je sam vrh Avale (511 mnm), onaj, sađenim četinarima obrastao pojas oko spomenika Neznanom junaku (a pošto je viši Kosmaj malo podaleko). Vrh ima i drugačiju, oštriju klimu od ostatka, pa čak i od nižeg vrha, onog s tornjem. A ta oštrija, planinskija klima privlači neke severnije goste na zimovanje, kao i ptice koje silaze s naših planina da zimuju u nešto nižim i gostoljubivijim predelima, poput Avale. Iako se mnoge od njih mogu sresti i po gradskim parkovima, na vrhu Avale su vam šanse za to znatno veće. Drozd imelaš na Avali Vrste na koje treba da obratite pažnju su drozdovi borovnjak i imelaš, zebe poput čižka, zimovke i severne zebe, potom kraljić i vatroglavi kraljić, kratkokljuni i dugokljuni puzić, jelova senica, pone

Redovi s plaže: osvajanje Grčke

Jezero Kerkini - pisano septembra 2015. Čitali ste moje blogove o Grčkoj? Ako ste se potom zapitali zašto vi niste videli više od 20 vrsta, gde su sve te ptice i u čemu grešite, pokušaću da vam odgovorim na ta pitanja. Prva greška koju pravite je što idete u turističkoj sezoni jul-avgust, kada su ptice najmanje aktivne. Ako imate decu školskog uzrasta i samo vam letnji raspust preostaje, ciljajte onda sam kraj avgusta i početak jesenje seobe. Inače, najbolje ptičarske sezone ovde su april-maj i septembar. April i početak maja su vreme prolećne seobe, dok je maj i prva polovina juna vreme gnežđenja. Sa izuzetkom Krita i Rodosa, u to vreme je more još prohladno za kupanje... ...prekid: kako ovo pišem na plaži, iznenadna aktivnost u obližnjem drvetu, grabim dvogled, uspevam da uoštrim na vreme, samo da u krupnom planu, uokvirenog lišćem, ugledam portret mužjaka sredozemne crnoglave grmuše Sylvia melanocephala! No, koliko god se u ovom trenutku pokazalo uspešnim, čekanje

RUMENKE, SUPOVI I ŠLJUKE

Crni strvinar (desno) uz beloglave supove na Uvcu, foto Saša Preradović Rano ujutru, vozim kroz smreke, pašnjake i polja krompira, niz Zlatar ka Sjenici i dalje, ka mostu na Vapi. Kako se spuštamo, iz vedrog dana ulazimo u maglu. Da li ćemo po magli i ptičariti? Ipak imamo sreće – na oko 900 mnm, Pešterska visoravan, kojom Vapa vijuga, leži ispod oblaka. Na izlazu iz Sjenice, na banderi je gnezdo belih roda Ciconia ciconia , s jednim mladuncem, a malo dalje opažamo i zimovke Pyrrhula pyrrhula i obične beloguze Oenanthe oenanthe . Madž brod, foto Slobodan Puzović Jun je 2015. i prvi put sam ovde, na Madž brodu (“brod” je mesto gde se reka može pregaziti), gde su pre deset godina otkrivene čak dve nove gnezdarice Srbije. Prvu od njih s lakoćom uočavam čim ugasim motor: pet drozdova borovnjaka Turdus pilaris se hrane u niskoj travi pokraj reke. Oni su uobičajeni zimski gosti, ali ovo je prvi put da ih posmatram usred juna i sezone gnežđenja.  Oko mene je neko

12 najboljih wildlife watching momenata

Prekosutra, 3. marta, je World Wildlife Day, prilika da se osvrnemo na svu raskoš živog sveta koja nas okružuje. Sećam se kako su mi u više navrata, dok sam nepomičan posmatrao ptice, prilazili i njuškali me poljski miševi. Verovatno su samo proveravali da nisam već mrtav i da li mirišem jestivo, ali ja sam se divio njihovoj hrabrosti i radoznalosti da priđu nekom ko je toliko veći od njih. Slede neki trenuci radoznalosti, bez nekog određenog reda: Crna Gora: Kako se sunce uzdiže, otkriva vlastelice, sprutke i smeđu pticu koja se kreće neobično brzim koracima, da se stopi sa busenjem suve trave čim se zaustavi. Nikada je još nisam posmatrao, ali znam šta je i pre nego što prislonim dvogled na oči - neobična, bezmalo buljava šljukarica: ćurlikovac. http://dvoglediveslo.blogspot.rs/2010/05/nemo-prolece-primorsko-iliti-pticarenje.html Botsvana: ,,Tamo, u onoj trsci”, Endru je pokazao ka visokoj i podlokanoj levoj obali gde je pre jednog veka, tokom anglo-burskog rata, staj

VUČIĆ? PAJTIĆ? NIJEDAN! GLASAJTE ZA MENE!

Tako je, za mene glasajte, evo OVDE ! A šta ja to hoću? Da stignem na Rosovo more, duboki zaliv Antarktika prebogat živim svetom zboh čega ( prethodni blog ) je predloženo da se to more zaštiti kao međunarodni rezervat prirode. Ali, da bi ta zaštita bila i formalno začeta, potrebno je da se slože vlade 25 zemalja, uključujući i Rusiju (koja se zaštiti protivi) i SAD (koje podržavaju zaštitu). Zbog toga se „Komisija za zaštitu antarktičkih živih morskih resursa“ (Commission for the Conservation of Antarctic Marine Living Resources) sastala jula 2013. u Bremerhavenu u Nemačkoj, ali je dogovor zemalja učesnica opstruirala Rusija, dovodeći u pitanje komisijin autoritet za donošenje takvih odluka. Potom je tokom oktobra 2014 održan naredni sastanak CCAMLR u Hobartu, na Tasmaniji, kada su zaštitu ovog važnog područja blokirale Kina i Rusija.   Ja sam se dugo zalagao da zaštitim dva mala područja očuvane prirode u Beogradu ( ovde i ovde ) i znam koliko je to komplikovano: dobio s

Antarktik?!? Pa čega to ima tamo?

Photos (3) © Oceanwide Expeditions Hladno i tmurno. Stalno. Pa ipak, dole na samom kraju sveta, Rosovo more vrvi životom: pingvini, foke, kitovi, krupne ribe-grabljivice – sve to čini jedan od poslednjih praktično netaknutih morskih ekosistema na planeti. I sve to je više nego dobar razlog da se ovo more zaštiti kao međunarodni rezervat prirode. Zbog toga se „Komisija za zaštitu antarktičkih živih morskih resursa“ sastala jula 2013 u Bremerhavenu u Nemačkoj, ali je dogovor zemalja učesnica opstruirala Rusija, dovodeći u pitanje Komisijin autoritet za donošenje takvih odluka. No, više o tome u sledećem nastavku sage o Rosovom moru. Vratimo se na taj živi svet koji zaslužuje zaštitu – čega sve tu ima? Rosovo more ima visok stepen endemizma – preko 40 vrsta koje se nalaze samo ovde i nigde drugde na planeti. To je neobično za okeane i čini Rosovo more idealnom laboratorijom za proučavanje evolucije i adaptacija na sve dostupne ekološke niše. Da ostavimo crve i školjke po st

BESKRAJNA ČEŽNJA BUSOLE

Erebus i Teror Kada sam bio mali, pa iznova iščitavao višetomna Otkrića i istraživanja (ako se dobro sećam naslova – knjige su bile pozajmljene), uvek me je kopkalo šta li radi igla kompasa kada se približite polu. Ok, ništa – i dalje pokazuje magnetni pol, u redu. Ali, šta se desi kada ste u blizini magnetnog pola? Sluđena se vrti u krug? Mislim da ne, mislim da je Zemljino magnetno polje tada vuče na dole, pa bi trebalo da se naheri i nasloni na kućište kompasa. Sada bih mogao i da guglujem za tim odgovorom, ali nije to isto kao videti svojim očima sopstveni kompas kako se tamo ponaša... Mislim da to rekao Andre Žid, neću da mi kažu da je pesak na plaži mokar, hoću da to moji prsti osete. Kompas još od svojih pećinarskih dana iz ranca ne vadim, evo već 30 godina ga svakodnevno sa sobom nosim. Samo još treba otići tamo. “ Ispod četrdesetog stepena širine ne postoji više zakon, ispod 50-og bog, ispod 60-og zdrav razum, a ispod 70-og više nema inteligencije ” (“Antarctica”