Пређи на главни садржај

Velika čigra & Jelen


Velika čigra © Szabolcs Kokay

S jednim engleskim ptičarom sam nedavno sedeo na beogradskom Ušću, s pogledom na Konjsku adu (Malo Ratno ostrvo). Ispijali smo Jelen i na miholjskom suncu posmatrali patke i galebove kako se skupljaju na niskoj obali ostrva. Klizimo dvogledima duž obale: par stotina plovki gluvara, tek nekoliko liski, par malenih krdža, obavezni mali vranci, pa veliki vranci, siva čaplja, graciozni labud grbac, mali gnjurac, mišar, pa plovka čegrtuša i jedna zaostala seoska lasta, poneki sinji i brojni obični galebovi... Zastajem kod grupe običnih galebova: nešto proviruje iza njih, samo vrat i glava, belog perja i crne ‘kape’, te povećeg crvenog kljuna – velika čigra! Ovo je retka vrsta koju sam tek nekoliko puta posmatrao, a moj engleski prijatelj kaže da ju je video na Floridi, ali da mu je ovo prvi put da je sretne u Evropi.

I svoje prve velike čigre sam početkom devedesetih baš nedaleko odatle video, među običnima galebovima u plićacima na Lidu. Tada pojma nisam imao koju to vrstu gledam. Ličile su mi na predimenzionirane obične čigre, veće čak i od običnih galebova, što je poznavaocu dovoljno da ih identifikuje. Ja sam im tada prišao kajakom, spustio veslo i dugo ih posmatrao. Potom sam ih skicirao u beležnici, koju sam posle prepisao u stari 286 (moj prvi kompjuter, od milja zvan PeCa; nijedan kasniji nije imao ime), i potom se služio elektronskim beleškama, a crtež zagonetne vrste je čekao, zaboravljen na polici. I skoro 20 godina kasnije, prelistao sam stare beležnice, ugledao crtež i bez dvoumljenja pomislio: velika čigra!

Dok je svrha dvogleda ili priručnika za identifikaciju ptica očigledna, svrha beležnice je pomalo nejasna. A svojim značajem skoro da nadilazi dvogled i priručnik!

Kada još nedovoljno razlikujete vrste, beležnica će vam najviše služiti da skicirate opažene ptice koje ne uspete odmah da pronađete u priručniku. Ne smete se oslanjati na pamćenje jer se lako dešava da ubrzo poverujete da ste videli i karakteristike kojih nije bilo. Ukoliko je ptica nervozna, bolje je da je što duže posmatrate, pa potom skicirate, nego da se mašate priručnika, rizikujući da vam ptica odleprša. Vreme koje potrošite na listanje stranica ujedno je vreme protraćeno za posmatranje, zbog čega možete propustiti da zapazite nešto presudno za identifikaciju.

Nije važno što ne umete da crtate, počnite od većeg i manjeg kruga pa ih spojite vratom, manjem docrtajte kljun, a većem rep i noge, pa dodajte opažene šare na približno tačno mesto. Pokraj crteža zapišite boju perja svakog dela tela. Ne zaboravite da opišete boju kljuna i nogu, kao i ma koje karakteristično ponašanje poput uzdizanja repa ili trzanja krila. Kada beležite zapaženo, držite se onoga što ptica ima, a proces eliminacije (nema žute noge – znači nije ova, nema crn kljun – nije ni ova) ostavite za kasnije. Najzad, obavezno zapišite i datum i lokalitet posmatranja.

Pošto ste zapisali sve što ste videli, uzmite priručnik i pokušajte da pronađete takvu pticu. Sada je vreme za proces eliminacije. Priručnik može da pominje neku odliku koju vi niste opazili, a ptica je već odletela. Nemojte je dopisivati, držite se prvobitnih beleški. Tako učite da raspoznajete i pamtite ptice, a redovno hvatanje beleški vas priprema za zahtevnije vrste i terene na kojima ćete beležiti isto što beleže i iskusni ornitolozi.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad