Пређи на главни садржај

Žena s dvogledom


Šta biste pomislili da vas lekar, brižnim glasom, osudi na smrt: „Vaša bolest je metastazirala. Imate manje od godinu dana života“? Većina bi, pretpostavljam, to vreme provela po terapijama i u krugu porodice.

Phoebe Snetsinger je odbila terapiju, žurno spakovala dvogled i otputovala na Aljasku. I postala legenda.

Njene misli su otprilike iše u pravcu: Ako želim da vidim svaku pticu na Zemlji, bolje da požurim.

Rođena 1931, na studijama se počela zabavljati s budućim mužem, odustala od hemije i diplomirala nemački, koji je potom jedno vreme predavala. U svojim 20-tim, 1950-tih, postaje majka i domaćica.


U 34-oj, 1965, videla je blekburnsku grmušu, pa se pred raskošnim bojama mašila dvogleda. Sa dvogledom u rukama dočekala je i smrt.
U svojoj pedesetoj, 1981, u lekarskoj ordinaciji joj je izrečena smrtna presuda, na koju je reagovala tako što je otputovala na Aljasku. Na sledećem putovanju provela je tri nedelje u Keniji i videla 500 vrsta, koliko i za deceniju i po ptičarenja u Severnoj Americi. Po povratku sa Aljaske, rak joj se povukao. No, po povratku iz Kenije, ptičarenje se nepovratno proširilo njenim venama.

Bila je tvrdoglava kćerka tvrdoglavog advertising magnata Lea Burnetta, čoveka koji je stvorio Marlboro Mana. Nasledstvo od oca joj je omogućilo da putuje u potrazi za pticama – u proseku, jedno putovanje koštalo je oko 5000 $.


Phoebe Snetsinger je u Meksiku 1995. posmatrala riđogrlog šumskog petlovana – svoju 8000-tu vrstu. Videla je više ptica nego ma ko pre nje. Iako joj se rak vraćao svakih pet godina, Phoebe je vreme sve više provodila na putovanjima, ili planiranju i prepremama za sledeće putovanje. Postigla je nešto što niko pre nje nije, ali je i platila cenu za to. U Port Morezbiju su je, 1986, pod pretnjom mačete, petorica silovala. Nepoljuljana, godinu dana kasnije, Phoebe se radi ptičarenja vratila na Novu Gvineju. Na Filipinima je zadobila trostruku frakturu ručnog zgloba – samo da bi ubedila i sebe i druge da se radi o pukom uganuću i nastavila s ptičarenjem. Tada je već imala 67 godina. U nekom trenutku, prešla je crtu i prva zakoračila u svet u kome je bivalo sve više ptica.

Cena za taj prelazak bio je svet sa sve manje ljudi. Kakobilo, Phoebe je sama donela odluku i nepokolebljivo je sledila. Ne treba je žaliti, niti joj treba zavideti. Kada joj je majka bila na samrti, Phoebe je otkazala putovanje da bi bila s njom, ali, čim joj je majka umrla, Phoebe je raširila krila. Nije prisustvovala sahrani. Jednoj kćerci je propustila venčanje, a drugu je ubedila da pomeri datum svog venčanja. Ipak, kada joj je muž uručio zahtev za razvod braka, bila je šokirana i besna.


Novembra 1999, na Madagaskaru je posmatrala riđopleću vangu, vrstu koja je za nauku bila otkrivena i opisana samo dve godine ranije. Od 10.223 vrste ptica na Zemlji, bila je to Phoebina 8674-ta vrsta. Posmatrala je 85% vrsta na planeti. Ujedno, vanga joj je bila i poslednja. Za mesec dana biće tačno deset godina od njene smrti.

Minibus kojim je putovala se potom prevrnuo, a Phoebe na mestu ostala mrtva. Onako kako je i priželjkivala: s dvogledom u rukama. Tada je imala 68 godina – 18 više nego onog dana kada joj je smrtna presuda preokrenula život.
Od njena četiri deteta, troje su postali ornitolozi.

Beleške na margini: Na neki način, za ptičarenje je Phoebe Snetsinger postala ono što su 1950. za alpinizam bili Louis Lachenal i Maurice Herzog – prvi ljudi koji su ispenjali planinu od preko 8000 metara. Phoebe je bila prva koja je dostigla 8000 vrsta ptica. Uključujući i Phoebe, magičnu granicu od 8000 vrsta do sada je prešlo 12 ptičara. Mada ima više pretendenata, za sada ju je – sa 8725 ptica – samo Tom Gullick prestigao. Granicu od 7000 ptica je prešlo narednih 12, granicu od 6000 je prešlo 26, granicu od 5000 je prešlo 47, granicu od 4000 je prešlo 56, dok je granicu od 3000 prešlo 77 osoba. I kod granice od 2000 vrsta, broj ptičara koji su je dostigli je i dalje dvocifren: 91.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?

Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić. Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije. Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica?  GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela popula...

Beogradsko Podunavlje – pet najboljih mesta za posmatranje ptica

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke. Beograd se nalazi na spoju Panonske nizije i pobrđa Šumadije, na spoju dve velike reke, kao i po sred seobenih puteva ptica. Od proleća 2009. i poslednje revizije IBA projekta u Srbiji, beogradske reke su, pod nazivom „Ušće Save u Dunav“, u Kembridžu potvrđene za područje od međunarodnog značaja za ptice ili Important Bird Area (skraćeno IBA). Kvalifikacione vrste su bile najveći orao Evrope – belorepan, mali vranac i gak, te prisustvo više od 20.000 ptica močvarica na zimovanju (od toga, i do 7000 malih vranaca, ili 10% njihove ukupne evropske populacije). IBA „Ušće Save u Dunav“ zahvata skoro 10.000 ha i skoro 50 km tokova reka, plus plavne zone između ...

A šta u Đerdapu može da se vidi od ptica?

Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područje? Nacionalni park Đerdap Krenimo, ipak, od početka. Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa . Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. Mimo ptica, o kojima ću kasnije, park nastanjuju i krupni sisari: divokoza, ris, medved i vuk. Širina parka (sever-jug) iznosi u proseku samo oko 6 km, ali zato dužina (istok-zapad) dostiže i svih 100 km, obuhvatajući Dunav, čija širina u parku oscilira od 5 km do samo 150 m, i obalne planine, koje sežu do oko 800 m.n.m.  Praktikalije: Golubac predstavlja vrata Đerdapa, a od Beograda je udaljen 130 km ili oko dva sata vožnje. Ako vam je rezervoar pri kraju, nemojte da propustite tamnošnju benzinsku pumpu, jer je sledeća 60 km dalje, u Donjem Milanovcu. Možete npr. u petak popodne da stig...