Пређи на главни садржај

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?


Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja
ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić.

Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije.

Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica? 

GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela populacije. Niste li to već negde čuli? Za slučaj da niste, to je pravna definicija genocida. 

Sad dolazimo do najzanimljivijeg dela – GZS tvrdi da „kormoran dnevno pojede i po pola kilograma ribe“. I to je – istina! Ali, priređivaču te vesti za sajt b92 to izgleda nije bilo dovoljno efektno, pa se u vesti ove kuće sada navodi: „Poznato je da kormoran dnevno pojede najmanje po dva kilograma ribe, gotovo onoliko koliko je i sam težak“! E, to je – bezočna laž! I poziv na genocid. Koji se nalazi na sajtu jedne (nekada?) ugledne medijske kuće.

GZS dalje kaže, a b92 prenosi: „ima ih na hiljade“ – što je, kako istraživanja pokazuju, sledeća laž. Lokalne internet novine SandzakHaber pišu preciznije: „Dragan Kijanović sekretar opštinske organizacije ribolovaca Lim iz Prijepolja [“ribolovaca”, dakle hobista, a ne profesionalnih ribara koji od toga žive] kaže da prema njihovim podatcima [sic!] oko 1500 do 2000 kormorana ima na teritoriji opštine Prijepolje.“
Istraživanja Nenada Dučića sprovođena na Limu poslednjih godina pokazuju da se prosečna zimska brojnost velikog vranca na Limu i Potpećkom jezeru kreće u rasponu od 80 do 150 ptica, ili od 19 do 13 puta manje. Šta nam to govori? Da su u pecaroša velike oči, pa jednu vranu pticu broje kao 16? Šalu na stranu, verujem da ih uopšte ne broje – niti znaju kako se to radi, te da su cifre koje Kijanović navodi rezultat pukog maštanja.  

Dučićevi januarski podaci, sakupljeni u okviru Međunarodnog popisa ptica vodenih staništa koji koordinira organizacija Wetlands International, objavljeni su i u naučnom časopisu Ciconia. Ti podaci su nešto viši od navedenog proseka, jer se do sredine januara obično već zalede Sjeničko, Zlatarsko i Radoinjsko jezero, pa se sve ptice iz šire okoline spuste na Lim. U Ciconia su ti podaci ogoljeni i izneseni tabelarno, pa mi ih je Dučić u privatnoj prepisci dodatno pojasnio:
  • 16/01/2012 ukupno 402 ptice. Te godine je bila ona ekstremna zima i svi vranci sa susednih uvačkih jezera koja su bila zaleđena došli su na Lim. Zato sam mesec dana kasnije belezio i jata od 550 ptica.
  • 28/01/2013 broj velikih vranaca je iznosio 207 ptica.
Prema još neobjavljenim IWC podacima prikupljenim ovog januara:
  • 15/01/2014 ukupno sam izbrojao 355 ptica. Ovo je period kada je jato najbrojnije, pre deset dana taj broj nije prelazio 200 ptica. U periodu kada je na vrance sa Lima bila ona medijska hajka [Glasa Zapadne Srbije, koju je dalje prenosio b92, kako se vranci broje „na hiljade”], taj broj je bio 107 ptica.
SandzakHaber u nastavku piše: „Besim Beganović predsednik sekretar opštinske organizacije ribolovaca Lim kaže ... ’Mi smo računali ako Kormoran jede dnevno 500 grama ribe a njih ima oko 2000 to je 1 tona a ako su oni ovde 4 meseca to je 120 dana to je otprilike 120 tona ribe’. Beganović kaže da je ta cifra predstavlja zbog dugih zima i veća i da ide i do 150 tona ribe.“

E, sad da se spustimo na zemlju. Kormoran, kao što SandzakHaber tačno kaže u proseku pojede 500 grama dnevno. Ali, ptica nema 2000, kao što Besanović tvrdi, već, kako kvanitativna ornitološka istraživanja pokazuju, od 100 do 400 ptica (zaokružio sam podatke zbog lakšeg računanja i odbacio ekstremnu brojnost od 550 ptica jer je to bio najsuroviji ledeni talas u novijoj istoriji, pa, statistički gledano, predstavlja anomaliju, a ne pravillo).
  • Niža vrednost: prosečnih 100 ptica x 0,5 kg ribe dnevno x 120 dana = 6 tona ribe. Ne 120 tona.
  • Viša vrednost: 400 ptica x 0,5 kg ribe dnevno x 120 dana = 24 tone ribe. Ni blizu 150 tona.
  • Srednja vrednost: 15 tona. Ne 120-150 tona, već deset puta manje.
No, sve i da su naduvane cifre tačne i da ptica ima koliko to Besanović tvrdi, to nije i ne može biti opravdanje za ubijanje vranaca.

A ja ne mogu da analiziram dalje – smučilo mi se i ovoliko. Odgovor na naslovno pitanje sumira mentalno zdravlje nacije, kojoj veliki udeo populacije ima patološku potrebu da mrzi i da svoje aktivnosti usmerava ka uništenju objekta svoje mržnje. Ovih dana je ta bezumna mržnja rezultirala ribolovcima koji posekoše stabla na kojima su se, na jednom drinskom ostrvu, gnezdili veliki vranci i sive čaplje. Šta je sledeće?! Kristallnacht?

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad