Пређи на главни садржај

U Srbiji ništa novo

Ponovo šverc prepelica i grlica: na graničnom prelazu Preševo carinici otkrili 221 prepelicu i 130 grlica i gugutki, koje su odstreljene u Senti! One, na sramotu države, jesu i dalje lovne vrste, ali, poznato je da italijanski pucači dolaze da love samo tamo gde su im obezbeđene vabilice, koje zabranjuje i Zakon o lovstvu i potpisana i kod nas ratifikovana Bernska konvencija.

Lovstvo u Srbiji kao da je krenulo unazad. Sveprisutno uništavanje i promena staništa radi stvaranja poljoprivrednog zemljišta i urbanizacije zapravo čine lov mnogo opasnijim po biološku raznovrsnost nego što je to ikada bio, a pravo lovaca, koji čine oko 1% građana Srbije, da love može biti ograničavano samo pravom ostalih 99% građana na očuvanu biološku raznovrsnost.

Prepelica i grlica širom Evrope beleže kontinuiran pad brojnosti tokom poslednje četiri decenije. Taj pad u Srbiji samo za deset godina iznosio 20% za prepelicu i 15% za grlicu. Prema podacima LS Vojvodine,  tokom dva meseca lovne sezone 2004. u toj pokrajini je odstreljeno 38.000 prepelica, što prevazilazi broj ptica koje se u Vojvodini gnezde (oko 4000 parova; izvor: 5)!

Da se ne vraćamo u 2001. i čuvenu aferu Balkanske ptice, potsetimo se samo novijih recidiva. Npr. septembra 2004. su hrvatski carinici prekinuli pokušaj šverca 9776 zamrznutih prepelica, grlica i golubova. Ubrzo potom, marta 2005. srpski carinici su otkrili i zaplenili 3141 zamrznuti primerak 16 vrsta ptica, od kojih su sve osim pet zaštićene trajnim lovostajem (2). Tada je jedina utešna vest stigla od Uprave za šume Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koja na svom veb sajtu (9. mart 2005.) najavila donošenje naredbe o lovostaju kojom će grlica i prepelica biti trajno zaštićene.

Naime, Liga za ornitološku akciju Srbije i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Vojvodine su u novembru 2003. Ministarstvu nauke (u čijoj je nadležnosti bila zaštita) i Ministarstvu poljoprivrede (nadležni za lovstvo) podneli zvaničan predlog za uvođenje režima trajnog lovostaja na ove dve vrste na čitavoj teritoriji republike, te njihovo stavljanje na spisak vrsta koje se kao štite najstrožijim merema (danas bi se to zvalo strogo zaštićenim vrstama); čime bi se daljem masovnom krivolovu zabranjenim petometkama i magnetofonskim vabilicama konačno stalo na put. Ministarstvo je zahtev prosledilo Zavodu za zaštitu prirode na ocenu, a Zavod je smatrao da je zahtev opravdan i preporučio da se isti usvoji.

Uprkos svemu tome, juna 2006. je u jeku prelaska dotadašnje ministarke poljoprivrede na položaj potpredsednice vlade tiho doneta sramna, nestručna i sa drugim zakonskim aktima (1) neusklađena Naredba o lovostaju divljači (3). Unatoč najavljenoj zaštiti prepelice i grlice, u njihovom se statusu ništa nije promenilo pa su i dalje ostale mamac za italijanske lovce i domaće krivolovne mešetare.

Najnovija vest o švercu (eh, da je šverc – prethodi mu sveprisutni i široko rašireni krivolov) samo nam pokazuje da se na polju primene lovnog zakonodavstva u Srbiji u poslednjih sedam godina ništa nije promenilo.

Izvori:
1) Uredba o zaštiti prirodnih retkosti, Službeni glasnik RS 50/93 (1993)
2) Naredba o lovostaju divljači, Sluzbeni glasnik RS 19/02 (2002)
3) Naredba o lovostaju divljači, Službeni glasnik RS 55/06 (2006)
4) Burfield I & van Bommel F eds. Birds in Europe: Population Estimates, Trends and Conservation Status. Cambridge, UK: BirdLife International, BirdLife Conservation Series No. 12.
5) Puzović S, Simić D, Saveljić D, Gergelj J, Tucakov M, Stojnić N, Hulo I, Ham I, Vizi O, Šćiban M, Ružić M, Vučanović M & Jovanović T 2003. Birds of Serbia and Montenegro – breeding populations estimates and trends: 1990 – 2002. Novi Sad: Ciconia 12: 35-120

Коментари

Популарни постови са овог блога

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?

Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić. Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije. Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica?  GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela popula...

Beogradsko Podunavlje – pet najboljih mesta za posmatranje ptica

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke. Beograd se nalazi na spoju Panonske nizije i pobrđa Šumadije, na spoju dve velike reke, kao i po sred seobenih puteva ptica. Od proleća 2009. i poslednje revizije IBA projekta u Srbiji, beogradske reke su, pod nazivom „Ušće Save u Dunav“, u Kembridžu potvrđene za područje od međunarodnog značaja za ptice ili Important Bird Area (skraćeno IBA). Kvalifikacione vrste su bile najveći orao Evrope – belorepan, mali vranac i gak, te prisustvo više od 20.000 ptica močvarica na zimovanju (od toga, i do 7000 malih vranaca, ili 10% njihove ukupne evropske populacije). IBA „Ušće Save u Dunav“ zahvata skoro 10.000 ha i skoro 50 km tokova reka, plus plavne zone između ...

Mali vranac i svilen konac

Mali vranci, foto Maciej Szymanski Davni decembar, mislim 2005, v Beogradu je res zelo mrzlo, kot bi rekli na sončni strani Alp, a meni zvoni telefon: jedan engleski ptičar je po prvi put u gradu i interesuje se za neke ovdašnje ptičje specijalitete. S druge strane, mali vranac je u Evropi toliko usko lokalizovana vrsta da uvek nalazi svoje mesto u spiskovima 10 najboljih pernatih znamenitosti u aranžmanima ekoturističkih agencija koje svoje goste dovode na Balkan. Naime, Microcarbopygmeus živi od jadranske obale Italije, pa na istok do Kazahstana i nema ga nigde u zapadnoj, niti severnoj Evropi.  I tako sam Džefa Lajta u sumrak odveo na Savu. Stojimo na biciklističkoj stazi između Stenke i sajma, a Džef širi stativ, postavlja durbin , uoštrava na pticama koje ubrzano pristužu u vrbak ispred nas. On ih posmatra prvi put u životu i ne skida pogled s njih. Meni ipak nije prvina i nekako mi je više hladno, pa odlazim u Stenku da se zgrejem. Pošto sam već popio čaj, a mrak ...