Пређи на главни садржај

Put za Dasadu (Indija 2)

 Copyright © Bruno Bruderer

Niska šarenih, svilenih, kineskih cvetova poskakuje mi pred očima, dok kroz vetrobran kamiona posmatram kamilju zapregu s kojom se mimoilazimo na putu za Dasadu, selo na rubu Male slane pustinje Kač. A još jutros smo putovali ševroletovim SUV-om, koji smo malopre ostavili pored puta...

Copyright © Bruno Bruderer

Prvo su mu otkazali farovi i sirena. Dobro, usred dana se bez toga i može, zar ne? U Indiji – ne! Ovde niko ne koristi migavce, niko ne vozi svojom trakom (već isključivo sredinom puta), a nemali broj vozila se i autoputem (ili nečim što mu je najsličnije) kreće u kontra smeru. Otuda su farovi, odnosno ablendovanje, presudno važan vid komunikacije među vozačima koji sredinom puta idu jedan drugom u susret. A sirena? Kako niko ne koristi migavce, agresivno sviranje znači „pusti me da te preteknem“. A mi smo se našli u vozilu koje je i slepo i gluvo.

copyright © ms. & mr. albicilla

Pošto smo prilikom mimoilaženja sa jednom volovskom zapregom jako usporili, motor se ugasio. I ostao nem na sve pokušaje guranja (potežeg SUV-a, sa gomilom bagaža), ili tragikomične pokušaje tegljenja malim tuk-tukom. U isto vreme nadletele su nas dve bele kanje, vrsta broj 162 na mojoj indijskoj listi. Jeste da nas od Dasade deli tek oko 60 km, ali to je – irelevantno.

Copyright © Bruno Bruderer

U Indiji će vam na pitanje o udaljenosti odgovor uvek izraziti u satima, a nikad u kilometrima. Tj. satima – pod idealnim okolnostima. Kada smo doleteli u Ahmedabad, čekalo nas je pet sati vožnje do Džamnagara, pet sati koji su se s lakoćom razvukli na devet. Iz mog iskustva, za 200 km vam pod idealnim uslovima treba četiri do pet sati. A kada smo SUV ostavili pokraj puta, rekli smo zbogom idealnim uslovima i ukrcali se u kabinu i tovarni prostor kamiona. Samo su kamilje zaprege na putu za Dasadu postajale sve brojnije.

copyright © ms. & mr. albicilla

Zahvalnost: na pozivu na Global Bird Watchers' Conference 2010 autor se najljubaznije zahvaljuje vladi indijske države Gudžarat, Turističkoj korporaciji Gudžarata i Odeljenju za šume Gudžarata.

Коментари

  1. Nice sharing information. if you have any issue for the rann utsav or Booking online resort in kutch. visit us at Kutch Rann Resort

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Ptičarenje za početnike (15): durbin

Durbin Swarovski u Lazarevom kanjonu Iako neupućeni mešaju pojmove ’dvogled’ i ’durbin’ i koriste ih kao sinonime, durbin nije isto što i dvogled – nekako je više ’jednogled’. Ja se radije služim izrazom ’durbin’ nego ’teleskop’ (i na engleskom se taj, iako adekvatan, termin izbegava jer sugeriše astronomsku optiku, pa se obično naziva ’spotting scope’ ili samo ’scope’). Ostavimo li terminologiju po strani, dugo sam izbegavao da početnicima preporučim kupovinu durbina, pa tako i pisanje o toj temi. Isprva vam durbin zaista ne treba, dvogled je sasvim dovoljan. No, kada se virus ptičarenja udobno smesti u vama, poželećete ga... Durbin je od neprocenjive koristi kada se ptici ne može dovoljno prići – kada je u udaljenoj krošnji, na otvorenoj vodi ili muljevitom sprudu; ili kada ptici ne treba suviše prići – poput para na gnezdu. Durbin će vam omogućiti i da odredite koji je plen roditelj doneo gladnom ptiću ili starost ptica grabljivica detaljnim posmatranjem perja. Zbog velik...

Nacionalni park Đerdap: obronci Šomrde

Foto (4) Julien Birard Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa. Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. U parku je zabeleženo oko 170 vrsta ptica. Zaboravljeni put je deonica od 19 km nekada glavne regionalne rute (vozeći se tuda, teško ćete u to poverovati). Kada je Đerdapska magistrala izgrađena 1986. godine, ovaj je skoro nestao sa mapa, iz sećanja, ali i iz opštinskog budžeta za održavanje puteva. Trasa Zaboravljenog puta povezuje sela Boljetin i Dobra, najpre (idući iz Boljetina) prolazeći kroz livade Kulmature sa zabranima i ponekim voćnjakom šljiva, jabuka ili krušaka, pa dalje na sever, kroz tamne i stare bukove šume. Moja uobičajena taktika je da pre zore krenem iz Beograda sve do kanjona Boljetinske reke, na nizvodnom kraju ture, oko 170 km ili dva i po sata. Usput dopunite rezervoar u Golupcu, da vam se ne bi desilo što i meni tokom prvog ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...