Пређи на главни садржај

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”

 Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške, nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko, ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem”

Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak, a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po gradu. Ja se i ne sećam da sam ga ikad video u gradu, iako bih mogao da ga zamislim po novobeogradskim utrinama (što i nije tipično gradsko stanište...). Nesuđeni ptičar se više nije oglasio.

Jedan od problema s kojim se početnici često sreću je neuspeo pokušaj da opišu šta su videli (kao kad vam žena opisuje automobil, pa kaže “trula višnja” – i stane, dosta je valjda). Ne znaju na šta da obrate pažnju, niti kako da to opišu, a ipak, jedno od najvećih zadovoljstava u ptičarenju leži upravo u identifikaciji na terenu, tj. sposobnosti da tačno odredite vrstu posmatrajući/osluškujući u prirodi. Vrsta se identifikuje na osnovu izgleda, staništa koje nastanjuje (ipak, ne zaboravite da ptice imaju krila i znaju da osvanu gde im se niko normalan ne bi nadao), ponašanja te pesme i glasanja. Dakle, obratite pažnju na ISAPizgled, stanište, aktivnost i pesmu.

Koliko da se ne kitim tuđim perjem, dodaću i da sam ovaj ISAP sistem identifikacije (ako neko ume da sklopi neki anagram od toga, pucajte slobodno, ja nisam umeo da smislim nešto lakše za pamćenje) priredio razrađujući dalje, pregrupišući i kombinujući mozgalice ornitologa Rodžera Torija Petersona i Keneta Njumena – nisam ga izvorno izmislio. No, i točak je davno otkriven, sve što vam danas preostaje je da dizajnirate novu radkapnu.

IZGLED


Građa i veličina
Građa tela je nešto što zahteva bar zrnce iskustva da bi bilo uočeno i kako-tako opisano, ali je pitanje ‘kako je ptica građena’ ključno za tačno određivanje vrste. Da li je pufnasta kao crvendać ili vitka poput pliske? Kako drži telo kada stoji: skoro horizontalno, iskošeno, skoro vertikalno, vertikalno?

Veličinu ptice je na terenu teško proceniti pa je najbolje da je uporedite sa nekom drugom pticom opaženom u blizini, tj. nekom drugom pticom - za koju znate šta je...

Oblik i boja kljuna
Oblik kljuna govori o načinu ishrane ptice. Kakav joj je kljun – dugačak i tanak kao kljun zviždaka (insekti), kratak i kupast kao kod vrapca (zrnevlje), izdužen, bodežu nalik kljun čaplje (riba), ili povijen kao sokolov (meso)?

Dužina i boja nogu
Građa nogu govoru o načinu života i otuda o vrsti ptice. Najduže noge imaju čaplje i rode – ptice koje se hrane gacajući po barama, a na drugom kraju lestvice su čiope koje se hrane u vazduhu, sleću jedino na svoje gnezdo i imaju najmanje noge u svetu ptica.

Perje i karakteri
Koje je boje vaša ptica? Većina ptica je ‘svetlija odozdo i tamnija odozgo’ ali postoje li karakteristične boje, odnos svetlo-tamnih površina na krilima, nadrepku i repu, svetlije i tamnije pruge na glavi? Obično nije važno da upamtite kompletan raspored boja na ptici, dovoljno je da znate one ključne odlike, tzv. karaktere. Ali da karaktere i zapamtite, trebaće vam i vreme i iskustvo.

STANIŠTE

U kom staništu je ptica opažena?  U ravnici, pobrđu ili visoko u planini (da li znate nadmorsku visinu, približno)?  Da li je bila na vodi (reka, jezero, močvara?), na peščanoj ili šljunkovitoj plaži, na muljevitoj obali? U tršćaku ili šikari, na livadi ili sveže uzoranoj njivi, u živici, peščari, šumi (listopadnoj, četinarskoj, mešovitoj, retkoj, gustoj?)? Ili na tresavi, kršu, litici ili siparu podno nje, visokoplaninskim pašnjacima i rudinama? Ili je bila u tzv. veštačkim staništima poput ribnjaka, šećeranskih kolektora, đubrišta, rudarskih kopova i jalovišta, naseljenih mesta, duž saobraćajnica?

Osim ‘makro-staništa’, zabeležite i ‘mikro-stanište’: viđena na tlu (u retkoj ili gustoj travi, visokoj ili niskoj, kontinuiranoj ili rascepkanoj, ili na goloj zemlji) ili u krošnji (nisko ili visoko, na stablu ili spoljnim granama)?

AKTIVNOST

Šta ptica radi? Traga za hranom? Da li je lovi u vazduhu, da li je vreba sa grane, da li je traži na kori drveta ili ispod nje, na tlu, na površini vode ili roni za njom?

Leti? Da li duboko ponire i uzdiže se kao detlić, ili brzo i pravolinijski kao vodomar?

Hoda? Korača, skakuće, gaca po mulju, pliva? Da li korača kao čavka, ili skakuće kao vrabac?

PESMA I GLASANJE

Iskusni ptičari će većinu malih pevačica poznati po pesmi (ali ja nisam od tih...), iako ih po gustim krošnjama uopšte ne vide. Svrha pesme je u odbrani teritorije od suparničkog mužjaka, te privlačenju ženke i snaženju veze unutar para. Pevanje dostiže vrhunac tokom prolećnih zora i šetnja šumom već obećava pravi koncert. Ukoliko ne možete da odredite vrstu po sluhu, pratite pesmu da locirate pticu radi vizuelne identifikacije. Na internetu možete pronaći snimke pesama i glasanja svih ptica naše zemlje, ali osluškivanje na terenu je ipak nezamenljivo.

I, ne, pojma nemam kakav je to vrabac zlopogleđa.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post