Пређи на главни садржај

Najduži dan


Žega. Nadleće nas par velikih vranaca. U nedalekoj gredi je kolonija pčelarica. Sledi nekoliko malih vranaca, koji i sami brzaju do svoje kolonije, pa nekoliko eja močvarica i jedna čudna grabljivica, za koju sumnjamo da je bio mladi osičar, a koja nije želela da ostane dovoljno dugo da bi je zagledali iz svih uglova.

Zemljanim putem za nama diže se prašina, koja nas, čim zastanemo zbog neke ptice, sustigne, prestigne i umota u svoj zagrljaj. Oko nas – žitna polja u kojima, kao korov, raste trska. Crnoglava travarka i rusi svračak. Poljska ševa i velika strnadica.


Sunce nemilosrdno isušuje zemlju u kojoj se već javljaju pukotine. Čuje se kukavica. Pa vuga. I crnoglava grmuša. Vrbe u zaleđu reke nadleće crna roda. Sa nasipa poleće čitavo jato pčelarica koje se, izgleda, tu sunčalo. Voda je neočekivano visoka. Plavna zona reke je upravo to – poplavljena. Velika bela čaplja, pa crvena čaplja, te gak – u letu i liska s mladima. Čuje se zeba.

Vezujem bandanu u bezuspešnom pokušaju da zaustavim znoj koji mi, jel’te,  curkom nagriza vrat. Na vodi su patke njorke, između vrba proleće kukavica – ređi, riđi oblik (nasuprot češćem, sivom), čuje se kreketanje velikog trstenjaka (a kako drugačije da peva ptica koja sa žabama spava?), dok pred nama poleće jedna mlada žuta pliska. Odnekud se čuje drozd pevač.


Konačno, blagodat sumraka. Žegu smenjuje noć nad sprženom zemljom. Komarci kreću (i dok ovo pišem, još trljam svrbeći ujed na čelu). Čuju se trstenjaci… I jedna modrovoljka. Oči koje svetle u mraku. Prinosim dvogled da otkrijem srnu na putu. Potom mladog zeca koji dugo skakuće ispred kola, da konačno nestane u travi. Nešto sleće na put… utina! Sova narandžastih očiju i malih ušiju nas isprva gleda, da potom poleti, pa više puta ispred nas u mraku preleti put levo-desno.

I kad sam već izlazio na asfalt, očajnički kočim! Blentavi mladi zec mi istrčava pravo pred točkove. Verovatno ne shvatajući da se nalazio u nekoj opasnosti, zastaje uz put, ni metar od kola. U spokojstvu prve letnje noći…

Коментари

Популарни постови са овог блога

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?

Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić. Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije. Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica?  GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela popula...

Beogradsko Podunavlje – pet najboljih mesta za posmatranje ptica

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke. Beograd se nalazi na spoju Panonske nizije i pobrđa Šumadije, na spoju dve velike reke, kao i po sred seobenih puteva ptica. Od proleća 2009. i poslednje revizije IBA projekta u Srbiji, beogradske reke su, pod nazivom „Ušće Save u Dunav“, u Kembridžu potvrđene za područje od međunarodnog značaja za ptice ili Important Bird Area (skraćeno IBA). Kvalifikacione vrste su bile najveći orao Evrope – belorepan, mali vranac i gak, te prisustvo više od 20.000 ptica močvarica na zimovanju (od toga, i do 7000 malih vranaca, ili 10% njihove ukupne evropske populacije). IBA „Ušće Save u Dunav“ zahvata skoro 10.000 ha i skoro 50 km tokova reka, plus plavne zone između ...

A šta u Đerdapu može da se vidi od ptica?

Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područje? Nacionalni park Đerdap Krenimo, ipak, od početka. Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa . Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. Mimo ptica, o kojima ću kasnije, park nastanjuju i krupni sisari: divokoza, ris, medved i vuk. Širina parka (sever-jug) iznosi u proseku samo oko 6 km, ali zato dužina (istok-zapad) dostiže i svih 100 km, obuhvatajući Dunav, čija širina u parku oscilira od 5 km do samo 150 m, i obalne planine, koje sežu do oko 800 m.n.m.  Praktikalije: Golubac predstavlja vrata Đerdapa, a od Beograda je udaljen 130 km ili oko dva sata vožnje. Ako vam je rezervoar pri kraju, nemojte da propustite tamnošnju benzinsku pumpu, jer je sledeća 60 km dalje, u Donjem Milanovcu. Možete npr. u petak popodne da stig...