Пређи на главни садржај

To je stvaran svet oko mene

Fotografije (4) copyright © albicilla 

Julsko jutro, dovoljno rano da bude zamalo sveže... dobro, skoro pa sveže. Unaokolo, polja pod tek požnjevenom pšenicom kroz koju skakuće zec - skakuće iako ga baš niko ne juri. Joie de vivre?

Seoske laste, eja močvarica... i moj prvi sivi svračak ove godine! Sivi stižu sa seobe nakon rusih, ali ovo nema više smisla: rusi svračci su ovde već dva meseca, dok sam za sive već izgubio svaku nadu - trebali su da budu ovde još pre mesec dana. Reakcija na jaku sušu? Ne znam.

Sivi svračak

Putem za nama diže se prašina. Dežurni vrapci pokućari, pa crnoglava travarka, bela roda ... čuje se vuga. Zagasitožuta strnjika po poljima. Nad kanalom, iznenađujuće punim vode, lete seoske laste... odjednom strka i pištanje: soko lastavičar uleće među njih. Samo on je toliko okretan da može laste da hvata u letu: pravi piruetu - veličanstven prizor - pa odleće praznih kandži. Ni njemu to ne pođe svaki put za... krilom.

Nedaleko je i jedan rusi svračak. Veliki trstenjak, koji je do sada već poderao grlo od pevanja, čitavog proleća - i danju i noću, konačno ćuti. Prolazi sezona gnežđenja. Proleće i orao belorepan.

Odrasli belorepan

Nedaleko nasipa, u poplavljenim kubicima se hrani crna roda. Sprudnik migavac, vivak, žalar slepić, bela pliska, vodomar... Proleće crvena čaplja i, na suvoj grani, još jedan belorepan. Ovaj je mlada ptica, tamnog, skoro crnog kljuna i jako tamnog perja sa tek pokojim svetlim perom. Kako stari, tako će mu perje postajati svetlije,  a kljun požuteti. Procenjujem starost orla na drugu godinu, da on potom poleti i pokaže već dobrano beo rep - a tako mlade ptice imaju i taman rep. Njegov rep kao da kaže da ptica ima četiri godine, pa se zato konsultujem sa našim najiskusnijim belorepanologom, Hamom, koji mi, po boji kljuna, spušta starost ptice na – ovogodišnjeg mladunca i verovatno još neotkriveno gnezdo u blizini.

Mladi belorepan

Patke njorke, pa grogotovci, gluvare, jedan labud grbac. Ako se još koja ptica pojavi, da me natera da duže ostanem na suncem sprženom nasipu, mislim se u sebi, zavrnuću joj šiju.

Tražimo hlad u zaklonu šume u kojoj odjekuje pesma crvendaća... i kojom suvereno gospodare komarci! Povlačenje na otvoreno, gde visoko u termalu kruže eja močvarica i vetruška, a nedaleko leti i jedna crna lunja, samo čekam da prođe, samo čekam da prođe...

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Septembar je... vreme udžbenika

Pozabaviću se, zato, udžbenicima za posmatranje ptica, tj. ilustrovanim priručnicima za prepoznavanje vrsta, odnosno tzv. 'ključevima'. Jedan ključ je već preveden na srpski (Heinzel, Fitter & Parslow), a njegovo izdavanje zastalo kod para, ili nedostatka istih, evo ovaj… ...a pre toga možete u boljim knjižarama potražiti engleska izdanja koja se najčešće zovu ‘Birds of Britain and Europe’. Ukoliko se u naslovu ne pominje odrednica ‘Europe’, može se desiti da knjiga ne prikazuje sve vrste koje se na našem kontinentu, pa tako i našoj zemlji, mogu videti. Poslednjih godina se ključevi za ptice redovno viđaju u našim knjižarama (IPS, Plato), no izbor zna da oscilira i, u vreme nastajanja ovog članka, veoma je mršav. Uglavnom se svodi samo na Bruuna, koji se na Amazonu izdvaja najnižom cenom. Dakle, preporučujem knjige ilustrovane crtežima u boji (a ne fotografijama), kod kojih se uz ilustraciju nalazi kratak tekst o bitnim odlikama vrste i višebojna mapa rasp