Пређи на главни садржај

Ubijen Satao

Negde pred ponoć primetih vest da je stradao neko koga nisam nikada upoznao, čak za njega nisam ni znao sve do te vesti. Pa ipak, napunim čašu i prolijem nekoliko kapi. Za dušu. Najvećem kljovašu istočne Afrike – možda i celog kontinenta. Nepodnošljivo lako je moguće – i Sveta.

Tog jula 2001, otvoreni Land Cruiser milio je kroz šumu mopanea u gornjem toku Limpopoa, prateći utabane tragove guma. Duž puta smo viđali slonovsku balegu - čitavo bogatstvo, s obzirom da se u prodavnici suvenira uramljeni presek prodavao za 8 evra.

Za razliku od akacija, njihovih sićušnih listova i prozirnih krošnji, mopane (Colophospermum mopane) spada u širokolisno drveće. Na afričkoj žezi, njegovi dvostruki listovi se sredinom dana sklope kao leptirova krila, da suncu izlože što manju površinu i time smanje isparavanje. Može da izraste 12 metara i da formira krošnje koje se uzajamno dodiruju zatvarajući šumski svod, ali stabla oko nas su me podsećala na šibljake Mediterana: nijedno nije bilo više od slona, koji ovde posle kiša pojedu sve mlade izdanke te se  granaju nisko u neugledno drveće, prošarano žbunjem, travom i ponekim baobabom.

Ja nisam video ništa, ali je naš vodič zaustavio Cruiser i pokazao rukom na pokret nečeg prašnjavocrvenog kroz zeleno i bakarno lišće zimskog popodneva: “Slon”.

To je bio moj prvi slon u divljini. Životinja se polako udaljavala, povremeno zastajući da nas odmeri. Odnekud se čulo trubljenje matrijarha krda. Sada već znaju da smo tu i više nijednog slona nećemo ovako iznenaditi.

A hteo sam da o tome pišem otkako sam pročitao vest da je septembra 2013. jedno pojilo u nacionalnom parku Hvange (koji odavno sanjam da posetim), na zapadu Zimbabvea, bilo otrovano cijanidom, najverovatnije unesenim sa obližnje koncesije za eksploataciju zlata izdate novoj afričkoj kolonijalnoj sili: Kini. Prva vest je govorila o 100 otrovanih slonova, kao i celom čoporu lavova, brojnim antilopama i strvinarima... da bi potraga iz vazduha pokrila šire područje i uvećala broj slonova na 300. To je bio najgori masakr na jugu Afrike u poslednjih četvrt veka.

Prethodne, 2012, u Africi je svakog dana ubijano oko 100 slonova, ili 4 slona na sat, ili jedan slon na svakih petnaest minuta. A to su – oprezne procene. Drugi izvori ove smatraju podbačajem i procenjuju veću smrtnost – 50.000 godišnje.

Zaplenjeni transporti švercovane slonovače i rute kojima putuje od Afrike do Dalekog istoka (deblja linija - veći promet). Kompletan izveštaj: https://cmsdata.iucn.org/downloads/african_elephant_summit_background_document_2013_en.pdf

Krivolov je u Africi ozbiljna, high-tech industrija koja često uključuje helikoptere, vojne naočari za noćna posmatranja, satelitske telefone i – informacije s interneta. Dešavalo se da istraživači postave fotografiju slona s kljovama od dva metra, samo da ubrzo postanu zasuti  lajkovima s Dalekog istoka; pretpostavlja se, od strane skauta koji će tamo uputiti svoje lovce. Prašumske slonove često love i Pigmeji, koji za par kljova dobiju tek boks cigareta, dok na Dalekom istoku kilogram slonovače vredi 1500$, odnosno i znatno više kada se izrezbari.

Afriku nastanjuju dve vrste slonova, prašumski (Loxodonta cyclotis) i savanski (L. africana). Od tog mog susreta s crvenim slonom u bakarnom lišću – a usled širenja rudarskih i drvnih koncesija i prateće mreže puteva kroz dotle nedirnutu džunglu – broj prašumskih slonova smanjen je za 60%. Nakon Botsvane (tu je krivolov i dalje retkost, ali se, sa desetkovanjem populacije na istoku kontinenta, očekuje rast), najveća populacija savanskih slonova je u Tanzaniji, gde je u rezervatu Selous, površine 80.000 km2 (bez Kosova, Srbija ima samo 77.000 km2), za šest godina pobijeno 80% životinja.

Izvestan napredak dolazi iz Kine, koja je prošlog novembra valjcima smrvila 12 tona zaplenjene slonovače, primer koji su kasnije sledile i SAD, budući da je američko – nakon kineskog – najveće tržište za predmete od slonovače (američki zakon zabranjuje samo uvoz – ukoliko se ne radi o legalnom lovnom trofeju, koji potom sve češće završe u suvenirnici – ali ne i unutrašnju trgovinu slonovačom). Istog meseca, u Tanzaniji su i uhapšena tri Kineza sa 700 kljova.

Ipak, napredak je nedovoljan, korupcija sveprisutna, a očaj još rašireniji. I dok god orijentalni novobogataši budu smatraji da je posedovanje umetnina od slonovače znak pripadnosti klasi (što ono i jeste, ali ih ne smešta u klasu kojoj teže, već onu kojoj zaista pripadaju), slonovi će nam, kao šaka peska na plaži, curiti kroz prste.

Dok ste vi stigli do ove rečenice, jedan je več ubijen. Zašto mi je, pored svih tih 20 do 50.000 ubijenih godišnje, žao baš Sataoa? On je bio retkost u preživelim populacijama, on je pripadao lozi divova na koje su se beli lovci crnog srca ostrvili početkom XX veka, pa te gene praktično uklonili iz današnjih krda. I samo se ponekad desi da pokoji slon liči na svoje legendarne pretke.

Biti naprosto veličanstven, njegov je usud. Ja se nikada nisam susreo sa takvim slonom. I sa svakim danom koji prođe, šanse za to su mi sve manje.


Linkovi:



Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad