Пређи на главни садржај

DOM VIDRE, KUĆA ORLA I IGRA PRESTOLA

Foto Gordan Pomorišac
Ili ovi će nas podave ko mačiće, oca im lopovskog!

Ili o Beljarici ponovo, a nedovoljno. Bio sam tamo pre dve nedelje, kojih pola sata pošto se pomolilo sunce.

Mrdulji se nešto u dubini onog kubika, nutrija? Izlazi na obalu, jok, previtko, drugačija glava, zašiljena njuška – vidra bre! Prvi put je gledam izvan vode, kako korača, pored oborenog debla vrbe, ka jednom gaku koji, više zbunjen nego uplašen, poleće, što je sigurno, sigurno je. A vidra nestaje negde u šiblju iza tog debla.

Malo dalje je gužva, ptičji restoran. Okupile se čaplje (siva, mala i velika bela, žuta, te gak) i veliki vranci i obični galebovi i... crna roda! Crna roda je među njima, jarkocrvenog kljuna i nogu, te samo trbuha belog, sve drugo je crno – ali sa zelenim prelivom, prekrasna ptica. Vrebaju nešto u plićaku.

Ubrzo proleće i belorepan, zbunjujući orao, naoko, nit odrasli, nit mladi! Kljun žut, dakle – odrasli? Rep jeste beo, no su mu krmila oivičena tamnim obrubom, a glava i vrat su tamni, dok se odozdo mrka pera smenjuju s belima, kao da je mladi?? Gledam ilustracije u literaturi, to je subadultna jedinka, hmm... recimo, ptica u poznom pubertetu, u svojoj četvrtoj kalendarskoj godini (ova krupna i dugovečna vrsta polno sazreva tek u 5-6. godini).


Beljarica je dom vidre i kuća orla (o igri prestola malo kasnije). Beljarica je ekološki koridor duž Dunava. Već predložena za zaštitu, Beljarica je blago. I, Beljarica je naš pojas za spasavanje.

Tamo niže, kod Pupinovog mosta, nasip je prošao na samo 400 od reke. Unutar Beljarice (a.k.a. Balatona, Crvenke, Goveđeg broda, Vojnih bašti, PKB kanala – ima ona hrpu imena) nasip je ukazao poštovanje reci (jeste, tako se pravilno kaže „ispoštovao“) prošavši svih 2000 metara od Dunava. Zašto?

Da li su hidrolozi iz 1929, kada je građen, bili ekološki osvešteni, pa rekli, ovde ćemo da ostavimo prostranstvo od 900 ha da ih reka plavi, da se riba mresti, orlovi gnezde, a veprovi goje? Možda je i to, ali ipak mislim da su više mislili na građane, dalje niz Dunav.

Naime, to plavno područje između reke i nasipa za previsokih voda prima u sebe poplavni talas (otuda ona šuma na Beljarici, da odbrani nasip od prebrziog naleta vode). Bezmalo veličine Novog Beograda, ono poziva reku da se razlije, smiri i uspori tok, i tek tako, razoružana, krene dalje ka Beogradu.

Plavna područja, odnosno prelivanje vode u njih, jedina je planska kontrola redovnih i očekivanih poplava. E, da bi se ta odbrambenafunkcija forlanda očuvala, ne bi li nas sačuvala, ne smete to područje danaspete. Pa betonirate. I tako trajno oduzmete Dunavu.

Zašto? Dunav je goropadna reka. Narogušiće se isprva, kao da pita „od mene kradete, ha“, pa će se onda razbesneti i nimalo usporen, već baš naprotiv, novim suženjem korita dodatno ubrzan, pojuriće svom silinom ka Beogradu.

Ukoliko se plavni udari ne kompenzuju pre Beograda, šta nam ta nova luka onda donosi? Vodu, donosi vodu u niže delove grada, poput desne obale Dunava od Zemunskog keja do Ušća, kao i levu savsku obalu od blokova do Ušća, pa i stara naselja na desnoj savskoj obali, ali i nova, najnovija. Luka na mestu Beljarice najdireknije ugrožava BG Na Vodi, pretvarajući ga u Beograd Pod Vodom.  A oni nestručni što nas vode i što misle da sve mogu i smeju, pa i da grade gde im se i kako ćefne, šta s njima? A ništa, narod će to pozlatiti.


A kako se u to uklapa igra prestola? Generalni urbanistički plan (GUP) decenijama već predviđa dve alternativne lokacije za buduću luku, u Krnjači i u Vinči, koja se već ispostavi zgodnijom. No, nakon prošlogodišnje posete kineskog predsednika Si Đinpinga, kada su premijer i predsednik ponosno stajali na novom mostu, zaljubljeno zagledani u (samo njima znanu) budućnost, došlo je do ad hoc promene planova (za koje se struka pitala i koje je struka donela), pa je najavljeno da će slavna nova luka stajati na mestu beogradske amazonije (a da se struka tim povodom nije pitala, a nije bogami ni oglasila, nekako je više šaptom pala).

E, ta nestručna novinska obznana 29. Juna na sednici Skupštine grada postala zakon. Tako to valjda ide u demokratiji, donesete obznanu i tačka. Dakle, usvojena je „Strategija razvoja Beograda 2017-2021“ (ili, ako umete da čitate, Strategija „razvoja“ Beograda) i njome se cementira nova pozicija prestoničke luke na mestu beogradske amazonije. Napredno-demokratski, Strategija je usvajena na brzaka, bez po zakonu obavezne javne rasprave (Član 142, Statut grada), što je suštinski čini protivzakonitom. Hoće li i to narod pozlatiti?

Foto Blic

Liga za ornitološku akciju (LOA), udruženje građana naročito usmereno na zaštitu IBA područja “Ušće Save u Dunav”, čiji je Beljarica najuzvodniji deo je poslednjih godina unutar IBA zabeležila 205 vrsta ptica, od čega 136 u samoj Beljarici  - od kojih je opet 108 strogo zaštićeno po srpskom zakonodavstvu. Zabrinuta za budućnost Beljarice, LOA je pokrenula kampanju Spasimo beogradsku amazoniju, čiji je noseći video klip u prvih 15 dana pogledan više od 310.000 puta, dok je peticija sa zahtevom za spas Beljarice u istom peridodu sakupila skoro 7500 potpisa zabrinutih građana. Uporedo je inicijativa propraćena u petnaestak članaka u štampanim medijima i internet portalima, tri bloga, četiri TV priloga, a fejsbuk strana LOA je udvostručila članstvo, dok je broj lajkova sa 21.000 procenata probio sve rekorde.

Dok ovo pišem, buduća luka umesto beogradske amazonije postoji samo u planovima, a Beljarica još stoji. A s njom vidre, rode i orlovi. Pošto kuća orla sasvim bukvalno štiti domove Beograđana, više je nego vredna borbe.


Za sada, molim vas da se svojim potpisom i vi pridružite peticiji za spas beogradske amazonije, OVDE, i da je potom uz haštagove  #spasimoBeogradskuAmazoniju #Beograd #Beljarica i #novaLuka proširite društvenim mrežama.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ptičarenje za početnike (15): durbin

Durbin Swarovski u Lazarevom kanjonu Iako neupućeni mešaju pojmove ’dvogled’ i ’durbin’ i koriste ih kao sinonime, durbin nije isto što i dvogled – nekako je više ’jednogled’. Ja se radije služim izrazom ’durbin’ nego ’teleskop’ (i na engleskom se taj, iako adekvatan, termin izbegava jer sugeriše astronomsku optiku, pa se obično naziva ’spotting scope’ ili samo ’scope’). Ostavimo li terminologiju po strani, dugo sam izbegavao da početnicima preporučim kupovinu durbina, pa tako i pisanje o toj temi. Isprva vam durbin zaista ne treba, dvogled je sasvim dovoljan. No, kada se virus ptičarenja udobno smesti u vama, poželećete ga... Durbin je od neprocenjive koristi kada se ptici ne može dovoljno prići – kada je u udaljenoj krošnji, na otvorenoj vodi ili muljevitom sprudu; ili kada ptici ne treba suviše prići – poput para na gnezdu. Durbin će vam omogućiti i da odredite koji je plen roditelj doneo gladnom ptiću ili starost ptica grabljivica detaljnim posmatranjem perja. Zbog velik...

Nacionalni park Đerdap: obronci Šomrde

Foto (4) Julien Birard Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa. Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. U parku je zabeleženo oko 170 vrsta ptica. Zaboravljeni put je deonica od 19 km nekada glavne regionalne rute (vozeći se tuda, teško ćete u to poverovati). Kada je Đerdapska magistrala izgrađena 1986. godine, ovaj je skoro nestao sa mapa, iz sećanja, ali i iz opštinskog budžeta za održavanje puteva. Trasa Zaboravljenog puta povezuje sela Boljetin i Dobra, najpre (idući iz Boljetina) prolazeći kroz livade Kulmature sa zabranima i ponekim voćnjakom šljiva, jabuka ili krušaka, pa dalje na sever, kroz tamne i stare bukove šume. Moja uobičajena taktika je da pre zore krenem iz Beograda sve do kanjona Boljetinske reke, na nizvodnom kraju ture, oko 170 km ili dva i po sata. Usput dopunite rezervoar u Golupcu, da vam se ne bi desilo što i meni tokom prvog ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...