Пређи на главни садржај

Beljarica – beogradska amazonija: najavljene dobre vesti (ali još uvek nisu zvanične)


Nisam navikao na dobre vesti i sumnjičav sam prema njima. Šta bi mogla biti pozadina ovoga, neprestano se pita moj sumnjičavi um? Ali da se vratim unazad – možda ne znate vesti!

Povodom 22. maja, Svetskog dana zaštite biodiverziteta, gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić je najavio da će Beljarica i forland leve obale Dunava u Beogradu konačno postati zvanično zaštićeni. „Kada je reč o zaštiti forlanada leve obale Dunava koji se nalazi oko Beljarice, njegova površine je 1.850 hektara, i nakon okončanja procedure pred nadležnim institucijama, Skupština grada Beograda će doneti odluku o zaštiti“, kazao je i dodao da su beogradska prirodna dobra još jedan od potencijala razvoja grada kroz promociju eko-turizma na održiv način.


Za Beljaricu ste svi već čuli. To je prostrano plavno područje između Dunava i nasipa, na najširem mestu 2,1 km i nekih 9 km2 sezonski plavljenih priobalnih šuma, industrijskih plantaža topola, rečnih rukavaca i bara sa 60 vrsta sisara (srndać, divlja svinja, vidra, divlja mačka, šakal, itd) i 180 vrsta ptica (orao belorepan, crna roda, patka njorka, belobrka čigra, crna žuna, žuti i sivi voljić, itd). Takođe, deo je međunarodnog ekološkog koridora, kao i značajnog područja za ptice „Ušće Save u Dunav“ (IBA), koji je Zavod za zaštitu prirode Srbije već predložio za zaštitu kao predeo izuzetnih odlika “Forland leve obale Dunava u Beogradu”, da zaštitu od poplava, kao i prirodno prečišćavanje vode i proizvodnju kiseonika i ne pominjem.


Sve je počelo pre tri decenije, kada sam kajakom intenzivno istraživao ptice dunavskih rukavaca, pa počeo da sanjam o stvaranju plavnog rezervata prirode na Dunavu unutar Beograda. Pre nego što sam shvatio šta radim, obuhvatio sam plavnu zonu leve obale, taj forland dunavski u zamišljene granice rezervata koje sam nacrtao na paus-papiru preko ulične mape grada (toliko je to sve blizu ulica, blizu zgrada, blizu svih nas).


A pre nešto više od jedne decenije, lokalna NVO Liga za ornitološku akciju (LOA) je od Sekretarijata za zaštitu životne sredine grada Beograda dobila grant za proučavanje tog istog forlanda u Beogradu i izradila predlog zaštite. Predlog su potpisali S. Lečić, M. Dajović, J. Nikolić Antonijević i D. Simić.

Inicijativa za zaštitu ovog područja pokrenuta je 2010. godine u okviru projekta „Krila širom Balkana“ koji je koordinirala međunarodna asocijacija BirdLife International i podržala Evropska komisija. Gradski Sekretarijat je prihvatio inicijativu, a Zavod za zaštitu prirode Srbije izradio je studiju i zvanični predlog za zaštitu 18,6 km2 podunavskih plićaka i šuma 2014. godine. U leto 2015. godine taj predlog je bio u dnevnom redu Skupštine grada Beograda, zakazan za glasanje ali je povučen pre nego što je do njega i došlo.


U avgustu 2016. godine najavljena je gradnja kineske luke u okviru projekta Pojas i put, a locirane baš unutar najvrednijih 9 km2 predloženog rezervata. Zabrinuta za budućnost Beljarice, LOA je video klipom autorke J. Papan pokrenula kampanju Spasimo beogradsku amazoniju. Samo za prve dve nedelje, video je imao više od 300.000 pregleda i preko 7.000 deljenja. Usledila je i online peticija, koja je premašila 7.000 potpisa u prve dve nedelje, predavanja, javni protesti, brojni nastupi u medijima, kao i nagrađivani 40-minutni dokumentarni film u produkciji VICE.

Prošlog marta (2020), samo nekoliko dana pre nego što je najsmešniji virus stigao do Srbije, Ministarstvo građevine i saobraćaja je izjavilo: „Ne, odustali smo od lokaliteta Beljarica, luka će biti izgrađena negde dalje uzvodno.“ A u junu 2021, gradonačelnik Beograda Radojičić najavio je da će Forland leve obale Dunava u Beogradu tokom jula (više od 7 godina otkako je Zavod podneo predlog za zaštitu) konačno postati zvanično zaštićen.

Sada imam pomešana osećanja: oprezan i iz iskustva nepoverljiv, ali i umereno srećan u isti mah. Moj tri decenije star san o vodoplavnom rezervatu prirode na Dunavu unutar samog Beograda se možda baš sada, sasvim neočekivano ostvari. Držite palčeve.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad