Пређи на главни садржај

300

photos copyright (c) ms. & mr. albicilla

Minijaturni rezervat - 2 km2 - ne reflektuje značaj onoga zbog čega je pre 20 godina osnovan: zaštita kritično ugrožene indijske (velike) droplje. Sa jedne strane ga napadaju oranice, sa druge vetrogeneratori, a stepski rezervat Nalija (država Gudžarat, Indija) pokušava da u svojim granicama podrži i održi ovu vrstu u distriktu Kač, gde ja za njom tragam. Moj vodič, Čirak Solanki, priča kako je nekom prilikom pet dana tragao pre nego što je uspeo da pronađe indijsku droplju. Pita me mogu li vetrenjače da utiču na pad njenog broja? Mogu, kažem. Već sam čuo da je ono malo ptica iz ovog kraja napustilo pretesan im rezervat, pa sam slikao tablu s imenom parka i nacrtanom dropljom, uveren da je to jedina koju ću videti.

Naliya Grassland Reserve

Sa asfalta skrećemo u prostranstvo suvog busenja trave i gole zemlje, gde pratimo tragove točkova. U travi su pustinjske i stepske beloguze, stepske trepteljke i jata malih ševa, a nadleću nas patuljasti orao, indijski beloleđi sup (takođe kritično ugrožen!) i belonokta vetruška.

Oenanthe deserti Pustinjska beloguza, Desert Wheatear

Pterocles exustus Crnokrila sadža, Chestnut-bellied Sandgrouse

Mužjak indijske gazele činkara prati ženku pognute glave je njušeći, nešto kasnije vidimo mužjaka sa haremom od desetak ženki. U treperavoji daljini prolaze nilgaji, najveće antilope Azije.

Gazella bennettii Indijska gazela, Chinkara

Znate kako vodiči po afričkim nacionalnim parkovima pronalaze životinje za turiste? Prvo im pokažu balegu, nauče ih da je raspoznaju i procene njenu svežinu, pa im pokažu krdo antilopa s leve strane i, dok svi gledaju levo, iskoče desno i šablonom koji za tu priliku uvek nose otisnu lavlju šapu u prašini, da bude baš sveža i zgodna za slikanje. A životinje? Prosto, kad vide gungulu parkiranih džipova, i sami stanu.

Hieraaetus pennatus Patuljasti orao, Booted Eagle

I tako se vozimo asfaltom između dve sekcije rezervata... i ugledamo pored puta dva džipa iz kojih vire brojni teleobjektivi! Stoj!! Naš vodič ode da popriča s njihovim, pa se vrati i kaže: Vi ste izgleda neki celebrity, pitao me je da li je to albicilla? Ispostaviće se da sam tog drugog vodiča sreo na prethodnoj ptičarskoj konferenciji. A što stoje tu? Pa gledaju indijske droplje, naravno.

Circus macrourus Stepska eja, Pallid Harrier

I stvarno, nekih 150 m dalje, četiri mužjaka šetaju i šepure se u travi – pred nama je preko 1% globalne populacije ove vrste! Prilazimo im malo bliže, ali ne bliže od 100 metara. Divimo se prizoru u pobožnoj tišini, da ih ne uznemirimo.

Ardeotis nigriceps Indijska droplja, Great Indian Bustard

Lov, uznemiravanje, narušavanje, rascepkavanje i uništavanje staništa, sve se to udružilo da ovu vrstu učine kritično ugroženom na Globalnoj crvenoj listi IUCN. U čitavom distriktu Kač ih nije ostalo više od 30. U čitavom svetu ih nije ostalo više od 300. Naš vozač pažljivo i tiho izlazi iz kola, da zdrobi nešto betelovog oraha i pomeša ga s duvanom za žvakanje – i posle sveg truda, bučno tresne vratima!

Boselaphus tragocamelus Antilopa nilgaj, Nilgai

Ptice su pomalo uznemirene, ali su još tu. Nakon afričke droplje kori i naše velike droplje (posmatrao obadve), ovo je treća-najveća droplja sveta. Mužjaci su visoki 1,2 m i teže i do 18 kg (ženke su sitnije). Nekada je ova vrsta bila široko rasprostranjena po stepama Indije i Pakistana, ali je danas svedena na sve manje i izolovanije fragmente staništa.

Žutoliki vivak Yellow-wattled Lapwing Vanellus malabaricus

Ova droplja je zamalo postala i nacionalna ptica Indije. Ušla je u najuži izbor zajedno s paunom i izgubila zbog nekog sitničavog, pretpostavljam, marketing eksperta koji se u pogrešnom trenutku setio da samo jedno slovo može da nacionalni simbol iz droplje pretvori u drolju (ili, iz bustard u bastard). I tako paunovi danas šetaju i po naseljima, a droplje koračaju ka izumiranju. Status nacionalne ptice bi bar značio lakše drešenje državne kase za potrebe zaštite nacionalnog blaga (setite se samo kako Srbija lako dreši kesu čim čuje “p” od reči “patriotizam”).

Savremeno rasprostranjenje indijske droplje

U svetu u kome sve veća ljudska populacija zahteva sve više prostora (pa stepe ubrzano postaju oranice, što sam video i u rezervatu indijskih droplji Nalija, ali i u našim Pašnjacima velike droplje u Banatu), krupne ptice su prve koje gube bitku. Prošlogodišnji update Globalne crvene liste IUCN povećao je broj ugroženih vrsta ptica na 1253 – ili uzbunjujućih 13% ukupnog broja!


I za kraj, na pozivu na Global Bird Watchers' Conference 2012 autor se najljubaznije zahvaljuje vladi indijske države GudžaratTurističkoj korporaciji Gudžarata .

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad