Пређи на главни садржај

300

photos copyright (c) ms. & mr. albicilla

Minijaturni rezervat - 2 km2 - ne reflektuje značaj onoga zbog čega je pre 20 godina osnovan: zaštita kritično ugrožene indijske (velike) droplje. Sa jedne strane ga napadaju oranice, sa druge vetrogeneratori, a stepski rezervat Nalija (država Gudžarat, Indija) pokušava da u svojim granicama podrži i održi ovu vrstu u distriktu Kač, gde ja za njom tragam. Moj vodič, Čirak Solanki, priča kako je nekom prilikom pet dana tragao pre nego što je uspeo da pronađe indijsku droplju. Pita me mogu li vetrenjače da utiču na pad njenog broja? Mogu, kažem. Već sam čuo da je ono malo ptica iz ovog kraja napustilo pretesan im rezervat, pa sam slikao tablu s imenom parka i nacrtanom dropljom, uveren da je to jedina koju ću videti.

Naliya Grassland Reserve

Sa asfalta skrećemo u prostranstvo suvog busenja trave i gole zemlje, gde pratimo tragove točkova. U travi su pustinjske i stepske beloguze, stepske trepteljke i jata malih ševa, a nadleću nas patuljasti orao, indijski beloleđi sup (takođe kritično ugrožen!) i belonokta vetruška.

Oenanthe deserti Pustinjska beloguza, Desert Wheatear

Pterocles exustus Crnokrila sadža, Chestnut-bellied Sandgrouse

Mužjak indijske gazele činkara prati ženku pognute glave je njušeći, nešto kasnije vidimo mužjaka sa haremom od desetak ženki. U treperavoji daljini prolaze nilgaji, najveće antilope Azije.

Gazella bennettii Indijska gazela, Chinkara

Znate kako vodiči po afričkim nacionalnim parkovima pronalaze životinje za turiste? Prvo im pokažu balegu, nauče ih da je raspoznaju i procene njenu svežinu, pa im pokažu krdo antilopa s leve strane i, dok svi gledaju levo, iskoče desno i šablonom koji za tu priliku uvek nose otisnu lavlju šapu u prašini, da bude baš sveža i zgodna za slikanje. A životinje? Prosto, kad vide gungulu parkiranih džipova, i sami stanu.

Hieraaetus pennatus Patuljasti orao, Booted Eagle

I tako se vozimo asfaltom između dve sekcije rezervata... i ugledamo pored puta dva džipa iz kojih vire brojni teleobjektivi! Stoj!! Naš vodič ode da popriča s njihovim, pa se vrati i kaže: Vi ste izgleda neki celebrity, pitao me je da li je to albicilla? Ispostaviće se da sam tog drugog vodiča sreo na prethodnoj ptičarskoj konferenciji. A što stoje tu? Pa gledaju indijske droplje, naravno.

Circus macrourus Stepska eja, Pallid Harrier

I stvarno, nekih 150 m dalje, četiri mužjaka šetaju i šepure se u travi – pred nama je preko 1% globalne populacije ove vrste! Prilazimo im malo bliže, ali ne bliže od 100 metara. Divimo se prizoru u pobožnoj tišini, da ih ne uznemirimo.

Ardeotis nigriceps Indijska droplja, Great Indian Bustard

Lov, uznemiravanje, narušavanje, rascepkavanje i uništavanje staništa, sve se to udružilo da ovu vrstu učine kritično ugroženom na Globalnoj crvenoj listi IUCN. U čitavom distriktu Kač ih nije ostalo više od 30. U čitavom svetu ih nije ostalo više od 300. Naš vozač pažljivo i tiho izlazi iz kola, da zdrobi nešto betelovog oraha i pomeša ga s duvanom za žvakanje – i posle sveg truda, bučno tresne vratima!

Boselaphus tragocamelus Antilopa nilgaj, Nilgai

Ptice su pomalo uznemirene, ali su još tu. Nakon afričke droplje kori i naše velike droplje (posmatrao obadve), ovo je treća-najveća droplja sveta. Mužjaci su visoki 1,2 m i teže i do 18 kg (ženke su sitnije). Nekada je ova vrsta bila široko rasprostranjena po stepama Indije i Pakistana, ali je danas svedena na sve manje i izolovanije fragmente staništa.

Žutoliki vivak Yellow-wattled Lapwing Vanellus malabaricus

Ova droplja je zamalo postala i nacionalna ptica Indije. Ušla je u najuži izbor zajedno s paunom i izgubila zbog nekog sitničavog, pretpostavljam, marketing eksperta koji se u pogrešnom trenutku setio da samo jedno slovo može da nacionalni simbol iz droplje pretvori u drolju (ili, iz bustard u bastard). I tako paunovi danas šetaju i po naseljima, a droplje koračaju ka izumiranju. Status nacionalne ptice bi bar značio lakše drešenje državne kase za potrebe zaštite nacionalnog blaga (setite se samo kako Srbija lako dreši kesu čim čuje “p” od reči “patriotizam”).

Savremeno rasprostranjenje indijske droplje

U svetu u kome sve veća ljudska populacija zahteva sve više prostora (pa stepe ubrzano postaju oranice, što sam video i u rezervatu indijskih droplji Nalija, ali i u našim Pašnjacima velike droplje u Banatu), krupne ptice su prve koje gube bitku. Prošlogodišnji update Globalne crvene liste IUCN povećao je broj ugroženih vrsta ptica na 1253 – ili uzbunjujućih 13% ukupnog broja!


I za kraj, na pozivu na Global Bird Watchers' Conference 2012 autor se najljubaznije zahvaljuje vladi indijske države GudžaratTurističkoj korporaciji Gudžarata .

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ptičarenje za početnike (15): durbin

Durbin Swarovski u Lazarevom kanjonu Iako neupućeni mešaju pojmove ’dvogled’ i ’durbin’ i koriste ih kao sinonime, durbin nije isto što i dvogled – nekako je više ’jednogled’. Ja se radije služim izrazom ’durbin’ nego ’teleskop’ (i na engleskom se taj, iako adekvatan, termin izbegava jer sugeriše astronomsku optiku, pa se obično naziva ’spotting scope’ ili samo ’scope’). Ostavimo li terminologiju po strani, dugo sam izbegavao da početnicima preporučim kupovinu durbina, pa tako i pisanje o toj temi. Isprva vam durbin zaista ne treba, dvogled je sasvim dovoljan. No, kada se virus ptičarenja udobno smesti u vama, poželećete ga... Durbin je od neprocenjive koristi kada se ptici ne može dovoljno prići – kada je u udaljenoj krošnji, na otvorenoj vodi ili muljevitom sprudu; ili kada ptici ne treba suviše prići – poput para na gnezdu. Durbin će vam omogućiti i da odredite koji je plen roditelj doneo gladnom ptiću ili starost ptica grabljivica detaljnim posmatranjem perja. Zbog velik...

Nacionalni park Đerdap: obronci Šomrde

Foto (4) Julien Birard Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa. Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. U parku je zabeleženo oko 170 vrsta ptica. Zaboravljeni put je deonica od 19 km nekada glavne regionalne rute (vozeći se tuda, teško ćete u to poverovati). Kada je Đerdapska magistrala izgrađena 1986. godine, ovaj je skoro nestao sa mapa, iz sećanja, ali i iz opštinskog budžeta za održavanje puteva. Trasa Zaboravljenog puta povezuje sela Boljetin i Dobra, najpre (idući iz Boljetina) prolazeći kroz livade Kulmature sa zabranima i ponekim voćnjakom šljiva, jabuka ili krušaka, pa dalje na sever, kroz tamne i stare bukove šume. Moja uobičajena taktika je da pre zore krenem iz Beograda sve do kanjona Boljetinske reke, na nizvodnom kraju ture, oko 170 km ili dva i po sata. Usput dopunite rezervoar u Golupcu, da vam se ne bi desilo što i meni tokom prvog ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...