Пређи на главни садржај

POMOZITE DA PREBROJIMO GAČCE – UKLJUČITE SE


eBird CITIZEN SCIENCE EKSPERIMENT

Pre dve godine istraživao sam gnežđenje gačaca u Pančevačkom ritu, pa sam  prošao praktično sve asfaltne puteve i veće ulice u ritu (ipak ne i sve uličice), te tu i tamo poneki prašnjavi put, a sve skenirajući unaokolo 400 kvadratnih kilometara ravnice između Dunava i Tamiša. Locirali smo 8 gnezdilišnih kolonija sa 252 zauzeta gnezda i utvrdili gustinu od 1,6 gnezda / km2. Bez izuzetka, sva su bila u naseljima ili unutar većih farmi (a i tada neposredno uz zgrade).

Najmanja kolonija gačaca u ritu imala je samo 4 gnezda, najveća 102 – u proseku 31,5 gnezda po koloniji. 25 parova (9,9%) je bilo u četiri kolonije sa 9 ili manje gnezda (4-9); 125 (49,6%) je bilo u tri kolonije sa 34 do 55 gnezda; dok su ostali (40,4%) bili u najvećoj koloniji.

Pre šest godina, Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije utvrdilo je brojnost gačaca u Bačkoj. No, značajna je razlika što za to područje postoje i istorijski podaci. Otuda smo ne samo saznali da je 2009 u čitavoj Bačkoj utvrđeno manje od 8500 aktivnih gnezda, već i da je sredinom 1970-ih tu bilo preko 37.000 gnezda (izvor). Drugim rečima, tokom tri i po decenije nestalo je čak 76% populacije gačaca!


A kao što rekoh, ritski, palilulski gačci su urbana fela koja odgaja potomstvo po predgrađima. Poznata je i vezanost ovih ptica za beogradske drvorede, naročito platana. A kakva je brojnost i trend kolonija ovih ptica po drvoredima i parkovima Beograda?

Pojma nemamo. Niti znamo koliko ih je, niti, u nedostatku istorijskih podataka, znamo da li im, kao bačkim i severnijim, mađarskim populacijama, opada broj. Ili je taj broj stabilan? Ili možda i raste? Niti imamo sredstava da za to angažujemo istraživače.

Tu sam negde počeo da eksperimentišem s mogućnostima koje pruža eBird.org, volonterska baza georeferenciranih ornitoloških opažanja, preko 10 godina star projekt i najobimniji te vrste u svetu. Kako to funkcioniše? Za primer, tokom prva dva i po meseca ove godine, na području Beograda je 17 ptičara posmatralo 107 vrsta i ta opažanja u vidu skoro 700 izveštaja (!) unelo u eBird, pa se nadam da će se većina uključiti i u popis gačaca, kao i da će im se i drugi pridružiti.


Zato sam otvorio eBird nalog po imenu Corvus frugilegus Census (jeste nezgrapno, ali sam tražio nešto što slično zvuči i isto znači i na srpskom i na engleskom) pa koristim priliku da ljubitelje prirode pozovem da obrate pažnju na krošnje kraj kojih svakodnevno prolaze, prebroje sva gnezda gačaca u njima, pa to unesu u eBird (svaku koloniju zasebno) i potom te izveštaje podele s nalogom Corvus frugilegus Census (zvuči malo brrr... a u stvari je jako jednostavno i objašnjeno ovde, što korisnici eBirda već znaju, dok oni koje to i dalje plaši mogu da tačnu lokaciju kolonije, broj zauzetih gnezda i datum brojanja pošalju mailom na loa@ptica.org). Cilj popisa je da saznamo koliko imamo gnezdećih parova gačaca u Beogradu i kako su prostorno raspoređeni po gradu.

Čemu se nadam? Nadam se da ćemo pokriti veći deo Beograda (ali ću prihvatati i izveštaje iz drugih sredina), locirati i prebrojati skoro sve kolonije gačaca (a mogli bi i narednih godina da nastavimo s popisom). Najbolji period za brojanje je april, ali ću prihvatati i izveštaje iz druge polovine marta i prve polovine maja (u stvari, već imam nekoliko ranih izveštaja – evo kako to izgleda; gačac je Rook). Prilikom analize podataka, služiću se najvećom zabeleženom brojnošću svake kolonije (pošto očekujem da će one na prometnijim mestima biti prebrojane više puta).


Šta očekujem da postignemo? Očekivanja su mi opterećena strahovanjima, pa su posledično manja od nadanja. Brine me mali broj učesnika u kombinaciji s velikom površinom grada i većim brojem raštrkanih manjih kolonija (zato slobodno u komentarima ispod bloga ostavite i adrese vama poznatih kolonija). Ovako ili onako, proleće stiže, gačci su gnezda zauzeli, pa ćemo videti šta možemo.

I šta onda s tim? Kakvi god bili, rezultati popisa biće predstavljeni i analizirani na ovom blogu, a ako uspemo da se približimo mojim nadanjima, to bi več postala građa i za belešku u naučnom časopisu Ciconia. Takođe, time bi trebalo da dobijemo nulto stanje s kojim bi svaku kasnije utvrđenu brojnost mogli da poredimo.

I dakle, ako znate neku koloniju, prebrojte sva zauzeta gnezda u njoj i prijavite to putem eBirda (ili mailom na loa@ptica.org). Nadam se da će interesovanje za popis gačaca, u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima, pokazati i studenti biologije i ekologije i njihovi profesori, JKP Gradsko zelenilo, Gradski sekretarijat za životnu sredinu, kao i ljubitelji prirode raznorodnih orijentacija.

Detaljno uputstvo za brojanje i izveštavanje je ovde. Nadam se da nije predugačko i ne dozvolite da vas zastraši – stvarno je jednostavno.

PS. Skoro sam tako razgovarao s jednim lepidopterologom koji mi je prijavio njemu poznatu koloniju gačaca u jednom gradskom parku, pa sam ga zamolio da utvrdi broj gnezda u njoj i prosledio mu link sa uputstvom. Ovlaš je bacio pogled i brzo mi odgovorio: Pa ne mogu ja i to, pored praćenja leptirova koje već tu radim... A da li možete samo jednom da prebrojite gnezda tokom aprila? Pa, to mogu, odgovorio je. U suštini, to je sve što treba.

PPS. Znate li neku koloniju i možete li da je prebrojite?

Fotografije (c) copyright Maciej Szymański (2) & Magdalena Grahovac (2)

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Septembar je... vreme udžbenika

Pozabaviću se, zato, udžbenicima za posmatranje ptica, tj. ilustrovanim priručnicima za prepoznavanje vrsta, odnosno tzv. 'ključevima'. Jedan ključ je već preveden na srpski (Heinzel, Fitter & Parslow), a njegovo izdavanje zastalo kod para, ili nedostatka istih, evo ovaj… ...a pre toga možete u boljim knjižarama potražiti engleska izdanja koja se najčešće zovu ‘Birds of Britain and Europe’. Ukoliko se u naslovu ne pominje odrednica ‘Europe’, može se desiti da knjiga ne prikazuje sve vrste koje se na našem kontinentu, pa tako i našoj zemlji, mogu videti. Poslednjih godina se ključevi za ptice redovno viđaju u našim knjižarama (IPS, Plato), no izbor zna da oscilira i, u vreme nastajanja ovog članka, veoma je mršav. Uglavnom se svodi samo na Bruuna, koji se na Amazonu izdvaja najnižom cenom. Dakle, preporučujem knjige ilustrovane crtežima u boji (a ne fotografijama), kod kojih se uz ilustraciju nalazi kratak tekst o bitnim odlikama vrste i višebojna mapa rasp