Пређи на главни садржај

GDE JE NESTALO 60% BEOGRADSKIH GAČACA??!

eBird CITIZEN SCIENCE EKSPERIMENT 

Gačci, (c) copyright Maciej Szymański
Dve nedelje su prošle od početka popisa gnezda gačaca u Beogradu – dokle smo stigli? Do sada je devet brojača dostavilo 52 eBird izveštaja. Prikupljene su još uvek nepotpune, ali indikativne informacije o broju zauzetih gnezda, te broju i rasporedu gnezdilišnih kolonija.

Šta imamo?

Ako gledamo samo kolonije u urbanom tkivu grada (a ne i izdvojene satelite, kao npr. Vrbovsko ili Padinsku Skelu), imamo tek 28 do sada lociranih, od kojih samo njih tri (blok 70, Studentski grad i Botanička bašta) imaju po pedesetak gnezda (raspon 32 do 58), a sve druge su unutar raspona 3-10.

Ukupan broj do sada izbrojanih gnezda je 308 (raspon od izvesnih 270 do mogućih 346). Praktično, do sada imamo 126 (do maksimalnih 185) gnezda u tri maxi kolonije i jos 144 (do maksimalnih 161) u 25 mini kolonija.

U starom delu grada (uključujući Krnjaču) imamo 14 do sada lociranih kolonija sa 96 do 125 gnezda, a u Novom Beogradu i Zemunu daljih 14 sa 174 do 210 gnezda.

Da vidimo – a šta smo imali?

Za poredjenje, u ne tako dalekoj prošlosti, sve do intenzivnijeg kresanja grana bulevarskih platana, a potom i seče stabala, većina beogradskih gačaca gnezdila se u toj ulici. Do pre desetak godina u Bulevaru revolucije imali smo 750-800 gnezdećih parova. Današnja brojnost u čitavom gradu – onoliko koliko smo ga do ove faze cenzusa istražili – predstavlja samo 39% tadašnjeg broja gnezda samo u jednoj ulici!

Da li smo to u poslednjih desetak godina izgubili 61% parova? Ili ih još nismo locirali?

Gde smo sve bili?

Raspored opažanja gačaca u martu ove godine
Ova interaktivna mapa pokazuje raspored opažanja gačaca u martu ove godine (morate da upišete „Beograd“ u desno polje Location, ili da skrolovanjem miša zumirate na grad). Crvene špenadle nisu samo položaji gnezdilišnih kolonija, već svih prijavljenih mesta gde je ova vrsta u tom periodu posmatrana – one govore gde su sve gačci potvrđeni.

Gačci su dakle locirani u zemunskom starom gradu (gnezde se u Gradskom parku) i, potom, na Novom Beogradu oko Pariske komune, Studentskog grada, kod šest kaplara i po blokovima uz Savu (45, 44 i 70). U starom delu grada pronalaženi su po užem centru, te na Banjici, Labudovom brdu, Železniku i Krnjači.

Rasprostranjenost velike senice tokom marta 2015
Ali šta smo sve obišli u tom periodu, bez obzira da li je tu bilo gačaca ili ne? Ova mapa pokazuje rasprostranjenost velike senice tokom marta 2015. To je vrsta prisutna po svim zelenim površinama, pa je ovde koristim da ilustruje pokrivenost grada dosadašnjim cenzusom. Mimo pominjanih lokacija, na novom Beogradu je pokriveno i Ušće i „Airport City“; a u užem centru se vidi da su zelene površine uglavnom dobro pretražene, s mogućim izuzetkom Novog groblja na kome su samo dve minijaturne kolonije locirane, a mogla bi biti još koja.

A gde nismo bili (tu nam vi trebate)?

No, kako izlazimo iz užeg centra, širi se terra incognita. Čitav Makiš je ostao nepokriven, potom potez Skojevsko naselje – Cerak – Vidikovac, pa Jajinci, Stepin lug, Centralno groblje, Šumice i Ustanička, Lešće... Na Novom Beogradu  neistražen je širi potez oko Arene, potom blokovi između Jurija Gagarina i Vojvođanske (61 do 63), pa Bežanijska kosa i Bežanijsko groblje, te najveći deo Zemuna.

Živite li u nekom od navedenih područja? Viđate li krupne crne vrane sivog kljuna koje su uvek u manjim ili većim grupama? Javite na loa@ptica.org

I šta sad?

Mart je period kada se kolonije još formiraju i kada gačci koriste stara i nezauzeta gnezda kao stovarišta građevinskog materijala, a nije im ispod časti ni da kradu grane sa zauzetih, ali trenutno nebranjenih gnezda. Otuda broj gnezda varira, da se tek u aprilu stabilizuje, pa je potrebno ne samo istražiti opisanu terra incognita, već i ponovo obići već poznate kolonije i utvrditi konačno stanje.

Udarni period za potragu za kolonijama i brojanje zauzetih gnezda u njima je prva polovina aprila, negde do 15. ili 20, sve dok krošnje ne olistaju i ne sakriju gnezda. Iako je moguće brojati ih sve do sredine maja, kada im se sezona gnežđenja završava, u maju je vidljivost umanjena, a brojanje znatno otežano.

I jedan kuriozitet za kraj, kako u engleskom postoji sva sila specifičnih imena za grupu ovih ili onih životinja (pa je tako čopor lavova pride, što brojni polupismeni i još polovičnije obrazovani „prevodioci“ listom prevode kao „ponos lavova“), jato gačaca se zove the parliament of rooks.


Uvodni blog o popisu gačaca

Uputstvo za brojanje i izveštavanje o popisu gačaca

Коментари

  1. Postoji 6 gnezda gačaka u malom parku, na jednom platanu, kod pijace Kalenić, na skveru između Mileševske, Golsvortijeve i Maksima Gorkog ;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala najlepse, tu smo locirali. Bilo ih je i vise, nisam sad siguran napamet, ali zajedno s onima u susednom parkicu, oko 15 gnezda.

      Избриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad