Пређи на главни садржај

4 BOJE: MODROPLAVA



akvarel (c) Szabolcs Kokay

Ibarska magistrala, užarena na junskom suncu... Dajem migavac, skrećem sa nje.

- A što idemo ovuda?

- Pa, to je neka prečica...

Vozim polako, zavojitim seoskim putem... šumarci hrasta, živice i livade, usamljeno drveće... pa sve sporije... tu bi negde trebala biti... Pratim pogledom bandere duž puta i ptice na žici... lasta... golub grivaš... eno je!

Stajem uz put, otvaram prozor – žega žurno ulazi – prinosim dvogled očima:

- Modrovrana!

- Kako si znao!?..... Znao si!

- ..pa nisi valjda zaista mislila da je prečica?

Modrovrana Coracias garrulus je odozdo nebeskoplava, odozgo riđekestenjasta. A čak i da kolorit nije dovoljan, još je i prilično malobrojna, do 20 parova u Vojvodini i do 45 parova u srednjoj Srbiji, pa joj još i brojnost opada, i kod nas i u svetu. Uz to, Bugarska je slične veličine kao Srbija, a brojnost modrovrane u Bugarskoj je oko 2000 parova. I Mađarska je slične veličine, a oni imaju skoro 1000 parova. I sada se vratite u Srbiju, koja nema ni 100 parova!

Polovina svetske populacije ove ugrožene vrste je u Evropi (prevashodno južnoj i istočnoj), a tu je za 15 godina već nestalo preko 30% pređašnjeg broja. U Srbiji je situacija još i gora, pa je u periodu 1990-2002 nestalo oko 60% populacije. Ugrožava je primena pesticida, kojima joj trujemo hranu; preoravanje livada i pašnjaka, zbog čega ostaje bez područja za ishranu; te ukrupnjavanje poseda, usled koga nestaju živice, drvoredi i šumarci i, s njima, duplje u kojima se gnezdi.

Kao da je nesvesna toga, naša modrovrana širi krila, otkrivajući sa donje strane raskošno modroljubičasta letna pera, i poleće sa žice da uhvati povećeg zelenog skakavca. Potom njime udara po žici, da otkine noge, pre nego što će ga progutati.

Taj prizor se odigrava u jednoj od beogradskih opština. Modrovrana je strogo zaštićena vrsta u Srbiji. Uz to, modrovrana se nalazi u Aneksu I Direktive o pticama EU. Ovo područje ne uživa nikakvu zaštitu. A moralo bi.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Ptičarenje za početnike (15): durbin

Durbin Swarovski u Lazarevom kanjonu Iako neupućeni mešaju pojmove ’dvogled’ i ’durbin’ i koriste ih kao sinonime, durbin nije isto što i dvogled – nekako je više ’jednogled’. Ja se radije služim izrazom ’durbin’ nego ’teleskop’ (i na engleskom se taj, iako adekvatan, termin izbegava jer sugeriše astronomsku optiku, pa se obično naziva ’spotting scope’ ili samo ’scope’). Ostavimo li terminologiju po strani, dugo sam izbegavao da početnicima preporučim kupovinu durbina, pa tako i pisanje o toj temi. Isprva vam durbin zaista ne treba, dvogled je sasvim dovoljan. No, kada se virus ptičarenja udobno smesti u vama, poželećete ga... Durbin je od neprocenjive koristi kada se ptici ne može dovoljno prići – kada je u udaljenoj krošnji, na otvorenoj vodi ili muljevitom sprudu; ili kada ptici ne treba suviše prići – poput para na gnezdu. Durbin će vam omogućiti i da odredite koji je plen roditelj doneo gladnom ptiću ili starost ptica grabljivica detaljnim posmatranjem perja. Zbog velik...

Nacionalni park Đerdap: obronci Šomrde

Foto (4) Julien Birard Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa. Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. U parku je zabeleženo oko 170 vrsta ptica. Zaboravljeni put je deonica od 19 km nekada glavne regionalne rute (vozeći se tuda, teško ćete u to poverovati). Kada je Đerdapska magistrala izgrađena 1986. godine, ovaj je skoro nestao sa mapa, iz sećanja, ali i iz opštinskog budžeta za održavanje puteva. Trasa Zaboravljenog puta povezuje sela Boljetin i Dobra, najpre (idući iz Boljetina) prolazeći kroz livade Kulmature sa zabranima i ponekim voćnjakom šljiva, jabuka ili krušaka, pa dalje na sever, kroz tamne i stare bukove šume. Moja uobičajena taktika je da pre zore krenem iz Beograda sve do kanjona Boljetinske reke, na nizvodnom kraju ture, oko 170 km ili dva i po sata. Usput dopunite rezervoar u Golupcu, da vam se ne bi desilo što i meni tokom prvog ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...