Пређи на главни садржај

Dvogled za pet čokolada: prvi utisci

Konačno, Swarovski CL mi je u rukama. Pojašnjenje: nisam ga dobio u vlasništvo, već samo izabran da ga testiram, ok, uživam u njemu i, potom (to je onaj bolni deo), vratim fabrici... A za one koji su pratili moje priče od ranije, pa me često dočekaju sa savetom koji sam im dao, da ne samo ne uzimaju u ruke igračke koje ne mogu da kupe, već ih uopšte i ne gledaju; jeste, nisam poslušao svoj, na ličnom iskustvu zasnovan savet (u čemu se verovatno krije jedan sasvim drugačiji, podsvesni savet...).


Šta reći? Kada sam video najavu da će u julu lansirati novi model, pomislio sam: Ovo izgleda kao savršen lek za krizu srednjeg doba!

I verovatno ću se kajati, no, taj ću most kontemplirati kad do njega stignem. Pre toga ću jednostavno uživati u savršenom dvogledu.

Kao što znate, nije mi prvi put da testiram jedan Swarovski dvogled. I Macici je već testirala jedan. Naime, obavila je testiranje vodotpornosti EL-a, tako što je, hmmm... piškila po dvogledu od 2500 $. Savršeno je vodotporan, potvrđeno.  Pitam se da li će joj CL Companion 8x30, koji košta za tu fabriku sasvim umerenih 1000 $, sada biti ispod časti? Ipak je ona navikla na skuplji Swarovski nakit...


Kad sam otvorio paket, prvi utisak je bio da je sam dvogled idealnih dimenzija i odlično ergonomski rešen, samo je torba za tako kompaktan dvogled – pregolema. Jutros sam ga prvi put koristio u prirodi i ostao pri početnom utisku: dvogled je bezmalo savršen, samo futrola zauzima pola vašeg (ili mog) ruksaka.

Optika je superiorna, boje sjajne, a slika kontrastna, ali mene je tek kompaktnim dimenzijama (dužina 12 cm, širina 11,5 cm) i težinom od 500 g (verovatno najlakši 8x roof model na tržištu) oborio s nogu. To je uveliko stvar ličnog izbora. Nekome ne smeta da mu oko vrata visi cigla, no nakon 20 godina s dvogledom oko vrata, od čega pola sa jednom takvom ciglom, naučio sam da cenim kvalitete koje ovaj mališa nudi.


Konstrukcija ovog modela omogućava da vam palac udobno ulegne u namensko udubljenje, kažiprst leži na točkiću za uoštravanje, a preostalim prstima u potpunosti obuhvatite cev dvogleda, bez ičega što bi vas u tome ometalo i teralo da neki prst ili prste držite grčevito ispruženim. Jednom pred očima, dobro je izbalansiran i s lakoćom leži u rukama, ili čak samo jednoj ruci (problem sa laganim dvogledima može biti da su – previše laki, pa vam ruke podrhtavaju; ovde to nije bio slučaj).


Jutro je bilo ispunjeno žuboravim glasanjem brojnih pčelarica, kojim jato drže na okupu dok pretražuju područje. Podseća na mehuriće koji se jedan za drugim bučno pojavljuju na površini vode. Jedna je letela ka nama, da, pre nego što će nas izbeći, tek neznatno podigne glavu (pokaže nam svoje žuto grlo) i kljunom pokupi nekog insekta. Druga je insekta trljala o žicu da mu skine noge, pre nego što će izviti glavu, kao da gleda u nebo, ne bi li joj zalogaj sam skliznuo u grlo. Treba li reći uopšte da su njihove boje – jarkožuta, nebeskoplava i riđekestenjasta – bile zaista vidljive tek pomoću CL-a?

Ok, od Swarovskog sam očekivao – i dobio – standard optike zbog kog suvereno vlada tržištem skupih dvogleda (primat je 1980-ih imao Zeiss, 1990-ih Leica, oko 2000-te nakratko Nikon, ali od tada je Swaro suveren): oštro ocrtane ivice objekata, mnogo svetlosti i verne boje, nepostojanje zakrivljenosti slike blizu ivica vidnog polja, te nepostojanje one aure, obično plave, koja kod lošijih dvogleda okružuje rubove kontrastno postavljenih objekata (npr. tamna ptica spram svetlog neba).

No, tek kada ga dam drugima u ruke, dobijem smislene utiske, koji mnogo bolje opisuju CL: Auuuu! Wow!! Težak 500 grama?!! Kao pet čokolada! Ma, u tom tvom dvogledu žive male ptice, pa ih vidiš uvek kad pogledaš kroz njega!


Pokušavam da što manje gnjavim sa dosadnim tehnikalijama. Ipak, ukratko (većina toga je standard za dvoglede te klase): otporan na vodu (do 4 m dubine) i prašinu; punjen azotom, a ne vazduhom (ne može da se zamagli); uoštrava do 3 m udaljenosti (ovim nisam impresioniran, za posmatranje leptirova bi baš mogao i bliže); presvučen gumom i, navodno, otporan na udarce (u šta se, opet iz ličnog iskustva, nikako ne bih kladio); dioptrija se do +/- 4 podešava na desnom okularu; kaiš je širok i udoban, neoprenski (pod njim se malo više znojite, ali šta je, tu je), a vidno polje mu je široko sasvim impresivnih 7,1 stepen. Dosta o tome.

Poenta upotrebe dvogleda je da vam obavi željeni posao na najbolji mogući način, omogućujući vam da u tome i – uživate. Sa CL-om, upravo to i nameravam. Čućete već.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Ptičarenje za početnike (15): durbin

Durbin Swarovski u Lazarevom kanjonu Iako neupućeni mešaju pojmove ’dvogled’ i ’durbin’ i koriste ih kao sinonime, durbin nije isto što i dvogled – nekako je više ’jednogled’. Ja se radije služim izrazom ’durbin’ nego ’teleskop’ (i na engleskom se taj, iako adekvatan, termin izbegava jer sugeriše astronomsku optiku, pa se obično naziva ’spotting scope’ ili samo ’scope’). Ostavimo li terminologiju po strani, dugo sam izbegavao da početnicima preporučim kupovinu durbina, pa tako i pisanje o toj temi. Isprva vam durbin zaista ne treba, dvogled je sasvim dovoljan. No, kada se virus ptičarenja udobno smesti u vama, poželećete ga... Durbin je od neprocenjive koristi kada se ptici ne može dovoljno prići – kada je u udaljenoj krošnji, na otvorenoj vodi ili muljevitom sprudu; ili kada ptici ne treba suviše prići – poput para na gnezdu. Durbin će vam omogućiti i da odredite koji je plen roditelj doneo gladnom ptiću ili starost ptica grabljivica detaljnim posmatranjem perja. Zbog velik...

Nacionalni park Đerdap: obronci Šomrde

Foto (4) Julien Birard Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa. Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. U parku je zabeleženo oko 170 vrsta ptica. Zaboravljeni put je deonica od 19 km nekada glavne regionalne rute (vozeći se tuda, teško ćete u to poverovati). Kada je Đerdapska magistrala izgrađena 1986. godine, ovaj je skoro nestao sa mapa, iz sećanja, ali i iz opštinskog budžeta za održavanje puteva. Trasa Zaboravljenog puta povezuje sela Boljetin i Dobra, najpre (idući iz Boljetina) prolazeći kroz livade Kulmature sa zabranima i ponekim voćnjakom šljiva, jabuka ili krušaka, pa dalje na sever, kroz tamne i stare bukove šume. Moja uobičajena taktika je da pre zore krenem iz Beograda sve do kanjona Boljetinske reke, na nizvodnom kraju ture, oko 170 km ili dva i po sata. Usput dopunite rezervoar u Golupcu, da vam se ne bi desilo što i meni tokom prvog ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...