Пређи на главни садржај

Livadi marsh, Kefalonia



Popodne odmiče dok se niz serpentine spuštam ka močvari. Iza nje je kamenolom, ispred nje Argostolski zaliv, desno skupina borova, levo eukaliptusa. Posmatram sa glavnog puta. Isprva ništa pomena vredno, nekoliko malih belih i sivih čaplji, jedan vodomar… da li će mi on biti ‘najbolja’ ptica? 


Spram makijom obraslog brda u pozadini spuštaju se – krila! Jako dugačka i irazito uska (iako je moj jedini albatros bio – prepariran, u Robertsovoj kolekciji u Transvalskom muzeju, to mi je bila prva asocijacija u pogledu proporcija krila), predugačka i preuska čak i za jednog sokola – osim morskog sokola

Morski soko Falco eleonorae, copyright © Todor Todorov

Prilično retka ptica – na planeti postoji jedva oko 6000 parova, koju ja posmatram tek drugi put (prvi je bio na Sitoniji 1994). Najveći deo populacije se gnezdi po grčkim ostrvima (i još ponegde po Sredozemlju). Za razliku od drugih sokolova, gnezde se kolonijalno (grupno) i, da tu ne bude kraj, ne gnezde se u proleće, kao sve pristojne ptice, već krajem leta, da im jesenja seoba pevačica obezbedi hranu za podmladak, koji mora brzo da se razvija, kako bi se i sam zaputio na jug, na zimovanje na Madagaskaru.

Iako njega ne zanimaju barske ptice, ove reaguju na pojavu grabljivice i odjednom se, do tada naizgled pusta, močvara ispunila uskovitlanim životom. Dvadesetak sprudnika migavaca i tridesetak tankokljunih sprudnika odalo se niskim letovima, za njima preko 30 malih belih čaplji (dotle se činilo da ih je tek 5-6), pa sedam vlastelica - sve se to odjednom uskomešalo. 

Nešto kasnije, pojava eje močvarice podigla je i četrdesetak krdža (naših najmanjih plovki), dok su sive čaplje, jedna po jedna, napuštale močvaru i odletale na spavalište negde ka Farsi. Posle se u sumraku pojavila i vetruška, mužjak u lovu, pa se iz trave začulo i pućpurikanje prepelica.

U odlasku sam još jednom posmatrao morskog sokola, na suvoj grani na vrhu eukaliptusa. Prvo ga je progonila vrana, slične veličine ali je ova znatno zdepastija i masivnija, pa je pobegao pred njom da pronađe drugu suvu granu na drugom drvetu i - sleti nedaleko vetruške, dajući mi još jednu priliku za poređenje veličine i proporcija (dok stoji, upola je veći, u letu je i duplo veći od vetruške).


Jedna grmuša čavrljanka u žbunu pokraj puta… i sumrak je prešao u mrak.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?

Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić. Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije. Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica?  GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela popula...

Beogradsko Podunavlje – pet najboljih mesta za posmatranje ptica

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke. Beograd se nalazi na spoju Panonske nizije i pobrđa Šumadije, na spoju dve velike reke, kao i po sred seobenih puteva ptica. Od proleća 2009. i poslednje revizije IBA projekta u Srbiji, beogradske reke su, pod nazivom „Ušće Save u Dunav“, u Kembridžu potvrđene za područje od međunarodnog značaja za ptice ili Important Bird Area (skraćeno IBA). Kvalifikacione vrste su bile najveći orao Evrope – belorepan, mali vranac i gak, te prisustvo više od 20.000 ptica močvarica na zimovanju (od toga, i do 7000 malih vranaca, ili 10% njihove ukupne evropske populacije). IBA „Ušće Save u Dunav“ zahvata skoro 10.000 ha i skoro 50 km tokova reka, plus plavne zone između ...

A šta u Đerdapu može da se vidi od ptica?

Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područje? Nacionalni park Đerdap Krenimo, ipak, od početka. Čak i među zaštićenim područjima Srbije, nacionalni park Đerdap odskače očuvanošću prirodnih staništa . Oko 70 procenata površine parka obraslo je listopadnom šumom, a ostalo su pretežno livade i krečnjačke litice. Mimo ptica, o kojima ću kasnije, park nastanjuju i krupni sisari: divokoza, ris, medved i vuk. Širina parka (sever-jug) iznosi u proseku samo oko 6 km, ali zato dužina (istok-zapad) dostiže i svih 100 km, obuhvatajući Dunav, čija širina u parku oscilira od 5 km do samo 150 m, i obalne planine, koje sežu do oko 800 m.n.m.  Praktikalije: Golubac predstavlja vrata Đerdapa, a od Beograda je udaljen 130 km ili oko dva sata vožnje. Ako vam je rezervoar pri kraju, nemojte da propustite tamnošnju benzinsku pumpu, jer je sledeća 60 km dalje, u Donjem Milanovcu. Možete npr. u petak popodne da stig...