Пређи на главни садржај

Decembar u Beogradu: kuda u ptice?

Dorćolski kej

Želite da za ovih sunčanih i prijatno toplih dana nekuda prošetate i to s dvogledom oko vrata? I pitate se gde da ptičarite u Beogradu ovog meseca? Vreme je za ekstreme – odlučite se za sam vrh i za samo dno grada.

Vrh grada je sam vrh Avale (511 mnm), onaj, sađenim četinarima obrastao pojas oko spomenika Neznanom junaku (a pošto je viši Kosmaj malo podaleko). Vrh ima i drugačiju, oštriju klimu od ostatka, pa čak i od nižeg vrha, onog s tornjem. A ta oštrija, planinskija klima privlači neke severnije goste na zimovanje, kao i ptice koje silaze s naših planina da zimuju u nešto nižim i gostoljubivijim predelima, poput Avale. Iako se mnoge od njih mogu sresti i po gradskim parkovima, na vrhu Avale su vam šanse za to znatno veće.

Drozd imelaš na Avali

Vrste na koje treba da obratite pažnju su drozdovi borovnjak i imelaš, zebe poput čižka, zimovke i severne zebe, potom kraljić i vatroglavi kraljić, kratkokljuni i dugokljuni puzić, jelova senica, ponekad i planinska siva senica. Zimi se uz običnog kosa nekad javlja i planinski, kos ogrličar, kao i planinski popić. Mimo njih, detlići su grupa koja uvek zaslužuje posebnu pažnju, a na samom vrhu su beleženi srednji i veliki detlić (uz još tri u nižim predelima).

Dno grada je, prirodno, najniža tačka ili tok Dunava (oko 74 mnm), najbolje tamo oko ušća i Ratnih ostrva. Tu se sudaraju struje, usporava tok, talože sedimenti, na tim sprudovima po niskom letnjem vodostaju buja vegetacija, što sve zimi nudi povoljne mogućnosti za ishranu brojnim patkama i liskama, dok vranci i gnjurci u pravilu biraju dublju vodu plovnog puta. Još dva aspekta tome doprinose, to su unutrašnje gradske vode pa je lov zabranjen, a i Dunav retko ledi, pa i tada bude poslednja voda koja će se zalediti. Pošto su prošle nedelje noćne temperature oko grada išle do oko -5oC, svi kubici, bare, rukavci i ribnjaci su zaleđeni, što onemogućava ishranu ptica vlažnih staništa, pa su prisiljene da se premeste na otvorene vode. I tako, eto njih usred grada.

Najbolja mesta za posmatranje su kej kod 25. maja (MGM-a, zvanično Obala majora Gavrilovića), park Ušće (jopet zvanično, Park prijateljstva), strana s pogledom na Konjsku adu i spoj rukavca sa Savom (i splavovi-restorani Taverna Jakovljević i Stara koliba), te, nešto manje produktivan, Zemunski kej s pogledom na plićake oko Lida (ipak, tu su bile utve, a i dupljašice se tu viđaju).

Vrste koje ovih dana privlače pažnju beogradskih ptičara, ali nam dovode u goste i neke iz bliže okoline, pa čak i susednih država, jesu nešto češći crnogrli i ređi riđogrli morski gnjurac (trenutno po možda tri jedinke svake vrste), morska crnka (trenutno su prisutne ptice – možda 5-6 - koje se još nisu sasvim izmitarile, pa ih je teže uočiti i prepoznati), patke dupljašice, a nedavno su beležene i šarene utve. Redovan je i orao belorepan, koga možete opaziti u lovu na patke.

Mrki galeb na Adi Huji

Za kraj, još o dnu grada, na baržama ispred Ade Huje su ove jeseni već beleženi ređi mrki i crni galeb.

Priručnik za identifikaciju ptica – Kako još nemamo kompletan priručnik za određivanje vrsta ptica na srpskom, a niti strana papirna izdanja te vrste po našim knjižarama, preporučujem vam besplatnu aplikaciju za pametne telefone koju možete da preuzmete sa sajta http://www.aviasoft.co.uk/

Optika – Kako do dvogleda? Mimo ponude po fotografskim i lovačkim radnjama, te knjižarama, pratite i ponudu polovne optike na internetu – ako imate strpljenja da čekate, tu ćete najbolje proći.


Eto, sada sve znate.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad