Пређи на главни садржај

SEOBE

Prošla je gnezdilišna sezona, veliki broj mladih se ispilio (usled teških kiša, manji broj nego obično) i kada pođete u prirodu, ptice su sada posvuda oko vas? Ili nisu? U stvari jesu – iako ih ne vidite. Kraj gnežđenja označio je i kraj označavanja teritorije pesmom ili letovima i ptice su postale teško uočljive. Da tu ne bude kraj, iako je za vas leto, pticama je već otpočela jesen. I seoba na jug. Pogledajte oko sebe i zapitajte se: koliko je već prošlo otkako ste videli poslednju crnu čiopu?

Jesenja seoba je sporija od prolećne, većini vrsta se ne žuri i otuda nećete viđati onakve velike koncentracije ptica na važnim odmorištima. Crne čiope su među prvima koje nas napuštaju, već krajem jula. U avgustu nas napuštaju i bele rode, a krajem meseća nestaće i pčelarice. Laste (seoska, gradska i bregunica) će nas napustiti u septembru. Uopšteno uzev, glavnina manjih ptica pevačica odlazi krajem avgusta i u prvoj polovini septembra, dok krupnije vrste, npr. čaplje, odlaze tokom septembra, pa i oktobra. Vrhunac prolaza crnih roda je krajem septembra i početkom oktobra. Ždralovi će nas preleteti ponajviše u novembru, dok  guske i patke stižu u novembru, a vrhunac brojnosti dostići će do sredine decembra. Slično je i sa zimovanjem malih vranaca na Savi u Beogradu - i njihov broj će svoj maksimum dostići do sredine decembra.

Ono što jeseni nedostaje u kvantitetu, nadomešćuje kvalitetom: pojavom retkih vrsta i zalutalih ptica. Mnoge vrste se kod nas viđaju samo tokom seobe, bilo prolećne, bilo jesenje: ždralovi, crni orlovi, belokrile čigre i druge. U karakteristične lutalice spadaju ređe patke, galebovi i čigre, te, posebno, šljukarice.
Gvaš (c) Szabolcs Kokay
Među šljukaricama na seobi, treba obraćati pažnju na jata velikih carskih šljuka: nije nemoguće da se među njima nađe i poneka kritično ugrožena tankokljuna carska šljuka (druga s leva), najređa vrsta Evrope - veruje se da je preživelo manje od 10 jedinki - a niko je nije video otkako je u Mađarskoj posmatrana pre 10 godina. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Beogradsko Podunavlje – pet najboljih mesta za posmatranje ptica

U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke. Beograd se nalazi na spoju Panonske nizije i pobrđa Šumadije, na spoju dve velike reke, kao i po sred seobenih puteva ptica. Od proleća 2009. i poslednje revizije IBA projekta u Srbiji, beogradske reke su, pod nazivom „Ušće Save u Dunav“, u Kembridžu potvrđene za područje od međunarodnog značaja za ptice ili Important Bird Area (skraćeno IBA). Kvalifikacione vrste su bile najveći orao Evrope – belorepan, mali vranac i gak, te prisustvo više od 20.000 ptica močvarica na zimovanju (od toga, i do 7000 malih vranaca, ili 10% njihove ukupne evropske populacije). IBA „Ušće Save u Dunav“ zahvata skoro 10.000 ha i skoro 50 km tokova reka, plus plavne zone između ...

Grčka: vodič za ptičarenje oko Halkidikija

Planinsko područje Cholomontas, centralni Halkidiki (foto Wikimedia Commons) Razmišljao sam o ovom blogu proletos, ali su me poplave bacile u depresiju i stvorile utisak da je sasvim besmisleno ma kome opisivati gde da posmatra ptice u Grčkoj. Možda i jeste. Ipak, neki moji prijatelji su baš u tu oblast otišli, pa se već i vratili, a sve bez informacija gde da tamo traže ptice, pa ću pokušati da to sada donekle ispravim. Dakle, ako želite na ptičarenje u Grčku, najbolje vreme za posetu je druga polovina aprila i prva polovina maja, do kada se većina selica još zadržava u zemlji, dok su stanarice uveliko zauzete gnežđenjem i primetnim oglašavanjen teritorije. Ukoliko želite da kombinujete ptičarenje s kupanjem, u proleće je more još uvek prehladno, pa razmotrite kraj avgusta i prvu polovinu septembra, kada je izražena jesenja seoba – jedino što ptice tada nemaju potrebu da obeležavaju teritorije i time skreću pažnju na sebe. Kako nam je Halkidiki (i susedni zaliv Thermaikos)...

Šta Cigani, pederi i kormorani imaju zajedničko?

Veliki vranci duž obala Lima snimljeni tokom autorovih istraživanja ptica vodenih staništa. Foto (3) Nenad Dučić. Godinama se o kormoranima, odnosno vrancima (reč kormoran potiče od latinskog corvus marinus – morska vrana), šire laži, u čemu je nedavno učestvovala i b92, ne samo prenoseći govor mržnje i poziv na istrebljenje („izlovljavanje“) ovih ptica, već i izvrtanjem verovatno jedine tačno navedene činjenice u originalnoj vesti Glasa Zapadne Srbije. Vest koji nam nudi GZS navodi kako su „kormorani ... ovih dana, kao i ranijih godina, bukvalno rasterali ribare sa obala Lima“. Kakvi su ti limski ribolovci koje su ptice rasterale? Da li se njihovoj deci vršnjaci u školi smeju kao onima čiji očevi panično beže od ptica?  GZS dalje lamentuje: „uprkos jadikovkama ribara da masovno uništavaju ribu njihovo izlovljavanje je strogo zabranjeno“. Naravno da je zabranjeno. Izlovljavanje kormorana ne bi bilo ništa manje od namernog uništenja populacije ili dela popula...