Пређи на главни садржај

Ptičarenje u slanoj pustinji Kač (Indija 3)

U Dasadu stižemo kroz gaj eukaliptusa, u kome se u sumrak okupljaju hiljade aleksandara, zelenih papagaja koje su, kako se veruje, u Evropu odavde doneli vojnici Aleksandra Velikog, i ulazimo u lodž Rann Riders: prostrana otvorena trpezarija sa slamnim krovom i, u bujnom vrtu, niz okruglih blatnih koliba slamnih krovova - sa klima uređajima. Sutradan ustajemo oko pola šest, u šest doručkujemo (poneki tost, ko još u to vreme može da jede?), da u pola sedam već budemo u otvorenom džipu: pravac Mala slana pustinja Kač!

photos copyright © ms. & mr. albicilla
To „Mala“ treba shvatiti uslovno – iako znatno manja od Velike, i dalje zauzima pristojnih 5000 km2. Jutro je prilično hladno, naročito u otvorenom vozilu u pokretu. Prolazimo kroz prljave ulice sela koje se tek budi. Trgovci otvaraju radnje i čiste ulicu ispred njih tako što sakupljene kese i hartije spaljuju i koriste priliku da se uz taj plamen ogreju. Nastavljamo pokraj hindu hrama u izgradnji (bezmalo svako selo ima pokoji u izgradnji), pa pored brda soli (dve trećine svojih potreba za solju Indija zadovoljava odavde) i zalazimo u rezervat biosfere Kač.


Isprva je područje obraslo niskim, trnovitim žbunjem. Držimo se tragova točkova, a potom vodič, bez reči najave, skreće među žbunove, vijuga kroz njih... dok jedna ritska sova (u Srbiji retka vrsta koju ranije nisam posmatrao), a potom i druga, ne uzleti odatle. Ponovo smo na „putu“. Na obližnjem žbunu je pustinjska beloguza, a zatim 5-6 divljih svinja nestaje u bušu. To je ista vrsta svinje kao kod nas,Sus scrofa, koja živi od severne Afrike i Evrope sve do Indonezije, ali drugačija podvrsta, S.s. davidi.


Još malo vijuganja i pred nama je prvi ugroženi indijski divlji magaracEquus hemionus khur. Usamljeni mužjak (i iz daleka je pol bio očigledan...) nas pogleda, odmeri nezainteresovano (nismo ženstveni), pa polako odlazi. Danas je preostalo oko tri i po hiljade ovih životinja, koje nastanjuju jedino Kač. Na nedalekom žbunu je vetruška, malo dalje i crni drongo.


Sa zemlje uzleće crnokrila sadža, ptica slična jarebici, čije srodstvo s golubovima odaje samo način na koji pije vodu: za razliku od drugih ptica koje uzmu gutljaj pa zabace glavu da ga progutaju, ona pije kao magarac (ili golub) - zaroni kljun i pije.
Na putu je ćubasta ševa. Uvek me je zanimalo kakva mesta nastanjuje ova toploljubiva vrsta koja se u Srbiji viđa samo na golom tlu, uz puteve ili na njivama, što ukazuje na njene pustinjske korene... evo ovakva mesta. Slede južni veliki svračak, pa stepska trepteljka, krakteristčne vrste ovakvih staništa.
Pred nama, poput fatamorgane, krdo magaraca nestaje na golom, ravnom i od nedavnog monsuna, glibovitom tlu. A tokom monsuna ova prostranstva prekrije nekoliko centimetara vode, pretvarajući ih u ogromnu kaljugu.


Prelazimo niži deo slatine, još natopljen od nedavnih kiša. Do sada smo vozili duž nešto viših rubova takvih područja, a sada jedno presecamo po sredini – i posred kaljuge. Prolazi mi kroz glavu „šta ako se zaglibimo“ (čekamo da nam iz lodža pošalju drugi džip, a ovaj nek' vade kako znaju?) i ulazimo u već postojeći zabareni trag točkova... šlajfujemo... vodiču ne pada na um da nas upozori da zaštitimo sočiva dvogleda i fotoaparata (baš me briga za blato na odeći) zbog čega ću ga u sebi psovati narednih nekoliko sati... i konačno izlazimo na suvlje tlo na drugoj strani.
A tamo nas čeka MekKvinova droplja, mužjak i jedna, dve... četiri ženke na čistini neposredno uz žbunje, u kome će uskoro nestati – 168. vrsta na mojoj indijskoj listi. Sledi pustinjska lisica s povećim ušima koja, vidno povređena, odlazi u žbunje, pa jedan neodoljivi pupavac. Sa kratkom travom obraslog tla uzleće leganj, kratko leprša u mestu, pa sleće iza žbunja. Naš vodič odlazi  da ga potraži, ali bez uspeha – leganj je savršeno kamufliran i on to dobro zna, pa se neće ponovo pomeriti. Vodič zaliva blatnjavi vetrobran vodom i pere ga.


Penjemo se na jednu „ostrvsku“ uzvisinu, gde lišće brste plavosivi mužjaci antilope nilgaj. Slana pustinja ima niže oblasti, ravno i zaslanjeno tlo na kome ništa ne raste, i neznatne uzvisine, sa kojih se voda, i s njom, rastvorena so, donekle spira, pa su obrasle niskom grubom travom i bodljikavim žbunovima. Tu je i krdo magaraca, koji neprestanim hodom održavaju istu razdaljinu od nas. Zahvaljujući ovim travnim ostrvima, magarci opstaju u inače beživotnoj pustinji. U vrhu krošnje je krupan orao, nismo sigurni koji, pa čekamo da poleti i pokaže se. Najzad – zmijar.
Mašam se ključa za identifikaciju ptica, samo da otkrijem da, već dobro natopljen, pliva u vodi koja se pri pranju vetrobana slila na policu s knjigom i notesom s opažanjima. Sad mi se vodič već smrtno zamerio!
Slede mala ševa (ponovo, kod nas veoma retka vrsta, dok se ovde sreće i u jatima od više stotina ptica), eja livadarkapustinjski svračakutva zlatokrila (konačno! a bezuspešno sam ih tražio po Turskoj), pa još jedna toploljubiva vrsta, riđi mišar.


Kako napuštamo pustinju i izlazimo na asfalt, držim i ključ i notes na vetru, ne bi li se osušili, i u sebi psujem vodiča. Iznenada stajemo, a on nam skreće pažnju na bramansku kukumavku u krošnji pokraj puta. I kako sad da ostanem ljut?

Zahvalnost: na pozivu na Global Bird Watchers' Conference 2010 autor se najljubaznije zahvaljuje vladi indijske države GudžaratTurističkoj korporaciji Gudžarata i Odeljenju za šume Gudžarata.

Vrste ptica posmatrane u Kaču (98):
Grey Frankolin    Francolinus pondicerianus
Indian Peafowl    Pavo cristatus
Little Cormorant    Phalacrocorax niger
Indian Cormorant    Phalacrocorax fuscicollis
Grey Heron    Ardea cinerea
Purple Heron    Ardea purpurea
Great Egret     Egretta alba  (Casmerodius albus)
Indian Pond Heron    Ardeola grayii
Cattle Egret    Bubulcus ibis
Painted Stork    Mycteria leucocephala
Asian Openbill     Anastomus oscitans
Woolly-necked Stork    Ciconia episcopus
Black-headed Ibis (Oriental White Ibis)    Threskiornis melanocephalus
Black Ibis    Pseudibis papillosa
Glossy Ibis    Plegadis falcinellus
Spoonbill    Platalea leucorodia
Dalmatian Pelican    Pelecanus crispus
Greylag Goose    Anser anser
Ruddy (Brahminy) Shelduck    Tadorna ferruginea
(Northern) Pintail    Anas acuta
Common Teal    Anas crecca
Gadwall    Anas strepera
Eurasian Wigeon    Anas penelope
Northern Shoveler    Anas clypeata
Common Pochard    Aythya ferina
Black-shouldered Kite    Eleanus caeruleus
Black Kite (Black-eared Kite)    Milvus migrans (M. m. lineatus)
Long-legged Buzzard    Buteo rufinus
White-eyed Buzzard    Butastur teesa
Pallid Harrier    Circus macrourus
Montagu’s Harrier    Circus pygargus
Eurasian Marsh Harrier    Circus aeruginosus
Short-toed Snake Eagle    Circaetus gallicus
Shikra     Accipiter badius
Common Kestrel    Falco tinnunculus
Purple Swamphen (Moorhen)    Porphyrio porphyrio
Common Coot     Fulica atra
Macqueen's Bustard    Chlamydotis macqueeni
Common Crane    Grus grus
Sarus Crane    Grus antigone
Sociable Lapwing    Vanellus gregarius
Red-wattled Lapwing    Vanellus indicus
Eurasian Curlew    Numenius arquata
Black-tailed Godwit    Limosa limosa
Common Greenshank    Tringa nebularia
Wood Sandpiper    Tringa glareola
Green Sandpiper    Tringa ochropus
Common Sandpiper    Tringa hypoleucos
Ruff    Philomachus pugnax
Temminck’s Stint    Calidris temminckii
Black-winged Stilt    Himantopus himantopus
Indian Courser    Cursorius coromandelicus
Collared Pratincole    Glareola pratincola
Brown-headed Gull    Larus brunnicephalus
River Tern    Sterna aurantia
Chestnut-bellied Sandgrouse    Pterocles exustus
Painted Sandgrouse    Pterocles indicus
Eurasian Collared Dove    Streptopelia decaocto
Red Collared Dove    Streptopelia tranquebarica
Rose-ringed Parakeet    Psittacula krameri
Spotted Owlet    Athene brama
Short-eared Owl    Asio  flammeus
House Swift    Apus affinis
(Lesser) Pied Kingfisher    Ceryle rudis
(Small) Green Bee-eater    Merops orientalis
Indian Roller    Coracias bengalensis
Common Hoopoe     Upupa epops
Ashy-crowned Sparrow-Lark    Eremopterix grisea
Rufous-tailed Lark    Ammomanes phoenicurus
Greater Short-toed Lark    Calandrella brachydactyla
Crested Lark    Galerida cristata
Syke’s Lark    Galerida deva
Barn Swallow     Hirundo rustica
Wire-tailed Swallow    Hirundo smithii
Red-rumped Swallow    Hirundo daurica
Yellow Wagtail    Motacilla flava
Purple Sunbird    Nectarinia asiatica
Southern Grey Shrike    Lanius meridionalis
Bay-backed Shrike    Lanius vittatus
Roufous-tailed Shrike    Lanius isabellinus
Chestnut-tailed Starling (Grey-headed S)    Sturnus malabaricus
Rosy Starling    Sturnus roseus
Common Myna    Acridotheres tristis
Bank Myna    Acridotheres ginginianus
House Crow    Corvus splendens
White-eared Bulbul    Pycnonotus leucotis
Red-vented Bulbul    Pycnonotus cafer
Common Babbler    Turdoides  caudatus
Indian Robin    Saxicoloides fulicata
Common (siberian) Stonechat    Saxicola torquata
Pied Bushchat    Saxicola caprata
Desert Wheatear    Oenanthe deserti
Isabelline Wheatear    Oenanthe isabellina
Zitting Cisticola (Streaked Fantail-W)    Cisticola juncidis
Greater Whitethroat    Sylvia communis
Desert Warbler    Sylvia nana
Baya Weaver     Ploceus philippinus
Black-breasted Weaver     Ploceus benghalensis
 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad