Пређи на главни садржај

Nemo proleće primorsko... iliti ptičarenje u Crnoj Gori


modrokos (c) Szabolcs Kokay

Dok moji farovi osvetljavaju kapiju Ulcinjske solane, jedne od desetak najvećih u Sredozemlju, još je obavija mrkli mrak. Solana nije samo proizvodni pogon, ujedno je i rezervat ptica i važna atrakcija za svakog ptičara, naročito u vreme prolećne seobe.

Konačno se pojavljuje sunce i otkriva već prazne bazene za isparavanje, sa tek po kojom zaostalom baricom. Isprva je tako malo svetla, da mi i galebovi deluju sasvim crno. Kako se sunce uzdiže, otkriva vlastelice, sprutke i smeđu pticu koja se kreće neobično brzim koracima, da se stopi sa busenjem suve trave čim se zaustavi. Nikada je još nisam posmatrao, ali znam šta je i pre nego što prislonim dvogled na oči - neobična, bezmalo buljava šljukarica: ćurlikovac.

Nešto kasnije lutam po Rumiji, planini između jezera i mora. Dočekuje me poneka strnadica kamenjarka i brojne sredozemne beloguze; kojima su stidljivi naučnici decenijama peglali narodni naziv, pa je od ptice pretvarali u kravu - belku. Isto su uradili i viktorijanski prirodnjaci, koji su narodno whiteass 'ulepšali' u besmisleno wheatear. Makar smo joj mi, poslednjih godina, vratili starije i lakše za pamćenje ime.

Pored ogromnih pitomih kestenova (dva do tri čoveka su potrebna da im rukama opašu stablo) stižem do kamenite uzvisine na čijoj je vršnoj steni ili nekakav šiljak, ili ptica. Ispostavilo se da je ptica, i to vrsta drozda za kojom sam bezuspešno tragao po visovima krfskog Pantokratora, a uspeo samo iste one sredozemne beloguze da pronađem: preda mnom je moj prvi modrokos.

Buljarica je poznata plaža sa močvarnim zaleđem, prostranim tršćacima i šumom maslina, jasena, bresta i hrasta. Predstavlja međunarodno značajno odmorište ptica tokom seobe i odskočnu dasku za put preko Jadrana, ka jugu. Da se kojim srećnim slučajem Buljarica nalazi u nekoj ekološkoj državi, koja možda od svojih turista i ekološku taksu naplaćuje; našlo bi se tu volje i sredstava da se osnuje čuvarska i vodička služba, izgrade staze i tornjevi za posetioce i posmatrače ptica, a sama močvara zaštiti i time pretvori u ekoturističku atrakciju prvog reda; čime bi država ispunila svoju međunarodnu obavezu očuvanja kritičnih migratornih stanica za mnoge ugrožene vrste, a građani izbegli da dožive ono što je Rejčel Karson pre pola veka opisala kao 'Nemo proleće'.

U Buljarici me pored obične beloguze (to nije ista ona, sredozemna) i crvenoglavog svračka, dočekuje ševa veličine miša, koja se dobro stapa sa prašinom i otkriva tek kad poleti: još jedan sredozemni specijalitet, retka mala ševa. Osećao sam se i srećno zbog pronalaska male ševe, i tužno što se time zauvek pozdravljam od jednog izuzetnog staništa, koje zaslužuje da bude nacionalni park i koje bi u nekoj prosvećenoj zemlji to i bilo. Ovde se, međutum, postepeno zasipa šutom i otpadom sa brojnih novih gradilišta, sve to s namerom da se povrh te deponije jednom zasadi trava i izbuši 18 rupa za teren za golf. Da li sam zato na granici platio ekološku taksu?

Nazivi vrsta (redosledom pominjanja):
Burhinus oedicnemus Eurasian Thick-knee Ćurlikovac
Emberiza cia Rock Bunting Strnadica kamenjarka
Oenanthe hispanica Black-eared Wheatear Sredozemna beloguza
Monticola solitarius Blue Rock-thrush Modrokos
Oenanthe oenanthe Northern Wheatear Obična beloguza
Lanius senator Woodchat Shrike Crvenoglavi svračak
Calandrella brachydactyla Greater Short-toed Lark Mala ševa

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad