Пређи на главни садржај

Ptičarenje – lekcija 5


Ovde ste naučili kako da odaberete priručnik za određivanje vrsta, ovde čemu isprva služi beležnica, ovde kako da hvatate beleške i ovde kako da izaberete dvogled. A da biste ptice upoznali i prepoznali u prirodi, posmatrajte ih što češće. Izađite kad možete rano ujutru na nekoliko sati na teren za koji znate (ili očekujete) da je produktivan u pogledu ptica, najbolje tamo gde se više staništa susreću i prepliću, npr. šuma, livada i reka. Močvarna staništa su dobra prilika za vežbu jer nude veći broj krupnih i uočljivijih vrsta, lakih za identifikaciju. Mimo vode, voće, bilo divlje ili kultivisano, je mamac za mnoge ptice.
Ptice je najlakše posmatrati onda kada su najaktivnije. U toku godine je to period seobe (mart – april i avgust - novembar) i gnežđenja: uglavnom april – jun ili jul, mada u planinama, u zavisnosti od visine počinje tek u maju ili junu. Krupnije vrste grabljivica počinju s gnežđenjem već u februaru i ono traje do sredine leta.
U toku dana je vrhunac aktivnosti ujutru, počev pola sata pre pa do tri sata nakon izlaska sunca, po svežijem danu i četiri sata; i pozno popodne (recimo posle 15.00 h po svežijem, ili posle 16.00 h po toplijem danu). Podne je period smanjene aktivnosti, sa izuzetkom krupnih ptica grabljivica koje tada šestare na toplim uzlaznim vazdušnim strujama.
123.jpg
Hodajte polako i tiho, gledajući na sve strane i osluškujući svo vreme. Pretražujte pogledom (oči imaju znatno šire vidno polje od dvogleda), obraćajući posebnu pažnju na pokrete. Iako mnoge ptice cvrkuću, proći će dosta vremena pre nego što budete u stanju da ih identifikujete po glasu. U početku obratite pažnju na pravac iz koga zvuk dolazi i možda ćete videti pticu koja ga ispušta.
Na otvorenom ćete videti ptice i kada pred vama uzlete, a najčešće i gde slete. Na obraslim terenima to nije slučaj, pa se s vremena na vreme zaustavite, stojeći ili sedeći mirno, tako da vas granje donekle skriva, ali da ne sputava pogled, puštajuci ptice da se opuste i zaborave na vas.
Dodatne informacije i istomišljenike potražite na FB strani Lige za ornitološku akciju Srbije.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad