Пређи на главни садржај

Auto-ptičarski vodič kroz planetu Zemlju

Ili, kako videti 2000 vrsta za što manje para?

Od Afrike.... (foto (c) The Biggest Twitch)
Posle nekog vremena provedenog u muvanju po kako-tako očuvanoj prirodi, ali i betoniranim obalama reka, pa čak i komunalnim deponijama – sve to u potrazi za pticama, počne da vas kopka kako da pronađete još vrsta, koliko ih je uopšte moguće posmatrati za života? Evo kako se stiže do 8000 posmatranih vrsta; ali, kako uopšte stići do prvih 2000? 

Ornitolozi ptice razvrstavaju i po biogeografskim regionima, ali kako se pečat u pasošu ne dobija na granici regiona, već države, iz praktičnih razloga ću pokušati da ih rasporedim unutar oko 200 država. Drugim rečima, ako želite da vidite više vrsta, morate povećati broj pečata u svom pasošu. A to – košta.

Npr, Antarktik nesumnjivo nudi fantastične prizore albatrosa i pingvina, ali ima samo 40 vrsta ptica (80, ako uračunamo i okolna ostrva), a predstavlja jednu od najskupljih destinacija planete, što ga precrtava s liste poželjnih. S druge strane, Indija nudi preko 1100 vrsta ptica (na nivou zemlje – broj vrsta oblasti koju obilazite može biti manji) i, ako znate kako, prilično niske putne troškove, uprkos infrastrukturi koja varira od vrhunske do komične. 

Zato proučite koje su to zemlje sa najviše vrsta ptica, pa proverite šta o tamnošnjoj političkoj, bezbednosnoj, infrastrukturnoj i zdravstvenoj situaciji kaže britanski Foreign Office. (Šta kaže MSP je sasvim irelevantno, budući da isto služi da od vaših para promoviše gologuze diplomatkinje s pedigreom poznatog nano-univerziteta.)

Po odobrenju Kita Barnsa iz agencije Tropical Birding, koji ovu oblast poznaje bolje nego što ću ja ikada, preneću ovde nekoliko njegovih zaključaka i saveta. Dakle, kada sa liste oko 200 država planete Zemlje precrtate one neupotrebljive, ostaje vam možda stotinak zemalja za razmatranje. Odatle će ih precrtavati poslednji presudni faktor – debljina vašeg buđelara. Pokušaću zato da se osvrnem na izbor onih koje vam za potrošenu sumu obećavaju najdužu listu posmatranih vrsta.

...do Bliskog Istoka (foto (c) The Biggest Twitch)
Barns početnicima preporučuje četiri putovanja od po tri nedelje i oblazak četiri biogeografska regiona – Indomalajski, Afrotropski, Neotropski i Australoazijski – uz mogućnost posmatranja 2000 vrsta (raspon od 1700 do 2300). Njegova procena ukupnih troškova u lokalu (bez aviona do destinacije) oscilira od 17.500 američkih dolara za individualna putovanja, pa sve do 30.000$ za učešće u organizovanim ptičarskim turama (vreme pisanja: jesen 2008; no, pročitajte i komentar pri kraju teksta).

Indomalajski (Orijentalni) regionTajland
mogućih 400 do 450 vrsta za 21 dan; troškovi u lokalu 4200$ do 7500$

Na Orijentu, Tajland se kao poznata turistička destinacija, a sa 900 vrsta ptica, nameće kao logičan prvi izbor. Staništa započinju močvarama oko Bangkoka i nastavljaju preko vlažnih nizijskih pa sve do planinskih šuma na severu, a budući na sredokraći seobenih puteva iz Azije ka Australiji, mimo brojnih i raznobojnih stanarica, ova zemlja nudi brojne Palearktičke i, posebno, himalajske migratorne vrste. Potraga za fazanima, kljunorošcima, pitama i širokokljunama može da iznedri fantastičnih 400 do 450 vrsta za tri nedelje.

Ručak na pticoosmatračnici na obroncima Himalaja, Indija
(foto (c) The Biggest Twitch)
Mimo Tajlanda, razmotrite i severnu Indiju (Baratpur, obronci Himalaja oko Naini Tal i NP Korbet treba da iznedre okio 400 vrsta) i kinesku provinciju Sečuan (čak 15 vrsta fazana i oko 270 vrsta za tri nedelje).

Afrotropski (Etiopski) regionKenija
600 do 700 vrsta za 21 dan; troškovi u lokalu 5500$ do 9000$

U ovom regionu, Kenija sa 1150 vrsta ptica predstavlja prvi izbor za afro-početnike. Velika raznovrsnost staništa, od primorskih šuma, preko vlažnih i sušnih savana do planinskih šuma, pustinja, ali i najistočnijih nizijskih kišnih šuma – čitava Afrika u malom; omogućava da se za četiri do pet nedelja vidi i do 800 vrsta ptica i preko 50 vrsta sisara.

Mimo Kenije, razmotrite i Južnu Afriku (najbolja infrastruktura na kontinentu), Etiopiju (najdostupnije sušne savane kontinenta i brojne vrste koje se samo tu sreću) i Kamerun (najraznovrsnija šumska staništa na kontinentu, od nizijskih do planinskih, sa redovnim posmatranjima preko 100 vrsta u danu) – svaka nudi oko 500 vrsta za tri nedelje.

Neotropski regionEkvador
500 do 800 vrsta za 25 dana; troškovi u lokalu 3500$ do 5000$

Ekvador (foto (c) Tropical Birding)
Najzad, od svih kontinenata, Južna Amerika ima najviše vrsta ptica, a sa svojom dobrom infrastrukturom, Andima i Amazonijom, te sa 1600 vrsta, Ekvador nudi najbolje od najboljeg. U zavisnosti od uloženog truda, za tri nedelje je moguće videti između 500 i 800 vrsta. Glavninu vremena treba provesti na nižim obroncima Anda, gde je i najveća raznovrsnost ptičjih vrsta.

Pored Ekvadora, svakako razmotrite i jugoistočni Brazil (kombinacija atlanskih kišnih šuma oko Rija i Sao Paola, plus močvare Pantanala i južni Amazon – 550-650 vrsta za 3 nedelje), Venecuelu (Amazonija i Andi, morska obala i močvare Ljanosa obećavaju preko 500 vrsta za 3 nedelje) i, nešto severnije, Meksiko (okolina grada Guahake, te Čiapos i Jukatan nude oko 550 do 600 vrsta za četiri nedelje).

Australoazijski (pod)region – Istočna Australija
400 do 420 vrsta za 21 dan; troškovi u lokalu 4300$ do 8500$

Od tropskog Kvinslenda na severu, pa do umerene klimatske zone Tasmanije, za nepune tri nedelje moguće je videti 400 do 420 vrsta – više od polovine ukupnog broja vrsta Australije. Barns preporučuje start u Kernsu i istraživanje Koralnog grebena i šire okoline, potom Brizbejn i Novi Južni Vels i, za kraj, šume Tasmanije.

Plus: Zapadni PalearktikMaroko
250 do 300 vrsta za 14 dana; troškovi u lokalu 3500$ do 5000$

Zašto sad Zapadni Palearktik (Evropa sa severnom Afrikom i Bliskim istokom) kada je to jedan od pticama najsiromašnijih delova planete Zemlje? Zato što u njemu živite i što su vam rubovi tog područja najbliže egzotične desetinacije za ptičarenje; a moj utisak je da je Barns prilično ležerno procenjivao troškove i da bi ovo putovanje trebalo da košta znatno manje – što vam može biti delimična smernica za razumevanje troškova u drugim delovima Sveta. Od barskih ptica po estuarima (rečnim ušćima čiji vodostaj znatno oscilira pod dejstvom plime i oseke) do planinskog venca Atlasa gde se može sresti praktično svaki pernati stanovnik Evrope, pa sve do prostranstva Sahare sa svojim trkalicama, sadžama i ševama, dve nedelje Maroka vam mogu doneti 250 do 300 vrsta (od oko 460, koliko je u ovoj zemlji zabeleženo).

Jukatan, Meksiko (foto (c) Tropical Birding)
Šta još dodati? Pored ovih, razmotrite i mogućnosti ptičarenja u Karibima, Ugandi ili Indoneziji, da samo neznatno proširim listu. Nadam se će vam ove ideje pomoći da proširite ptičarske vidike i znatnije povećate svoju životnu listu. A ako se odvažite na ma koje od ovih putovanja, jedno je sigurno – svakako ćete imati o čemu da pričate kada se vratite kući.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad