Пређи на главни садржај

Ptičarenje za početnike u 7 koraka

    1 Nabavite dvogled – bez alata ipak nema zanata. Šta da nabavite zavisi od toga koliko ste sigurni da zaista želite da posmatrate ptice, tj. duže od par meseci.

Ako niste sigurni: U vreme SFRJ su ruski dvogledi bili dostupni za budzašto i skoro svaka kuća je imala neki, koji je u pravilu služio samo za skupljanje prašine – možda je vreme da ga aktivirate? Ako nemate taj suvenir, pokušajte sa internetom i sajtovima kupujem-prodajem, kupindo, limundo, itd. Tamo postoji stalna ponuda novih i polovnih dvogleda, u pravilu skromnog kvaliteta, ali i podjednako skromne cene. Ciljajte raspon od 30-40 EUR.

Ako ste sigurni da to želite: Kad smo već kod kupoprodajnih sajtova, ja sam na jednom domaćem našao jako povoljan nov nemački dvogled, 3-4 puta ispod cene u prodavnici – neki moler ga je dobio umesto honorara, pa je gledao da ga što pre unovči. Dakle, ako vam se ne žuri, pratite redovno ponudu; nikada ne znate šta će se sve pojaviti. Mimo toga, potražite više informacija OVDE, pa ciljajte neki 8x30 ili x40, te 10x40 ili x50. Ako vaš džep to može da podnese, između 150 i 300 EUR se mogu naći odlični primerci koje ćete, bez želje da ih zamenite, koristiti sve dok ih ne razbijete. Ptičarska štampa svake godine pravi pregled ponude na tržištu i upoređuje kvalitet modela po brojnim parametrima; neke od preporuka pročitajte OVDE, a jedan od najnovijih uporednih pregleda potražite OVDE.

Još nešto, većina dvogleda srednje klase se isporučuje sa kaišem koji kao da kaže koliko proizvođači mrze svoje kupce - obično je to jako uska i ničim postavljena traka. Ne želite nešto što će vam se satima usecati u vrat! Na već pominjanim sajtovima sam nedavno primetio i neoprenske kaiševe (u odeljku opreme za foto-aparate) koji su jako udobna opcija, iako se po vrućini pod njima znojite (okrenite tada unutrašnju stranu kaiša spolja). Još udobnija opcija je pojas za nošenje dvogleda, koji se na leđima ukršta kao pojas sa futrolom za pištolj, ali to kod nas još nisam viđao.

    2 Nabavite ključ – priručnik za određivanje vrsta. Jedino domaće izdanje, “Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja”, objavila je Liga za ornitološku akciju 2008. i kao pdf ga možete preuzeti ODAVDE, dok papirno izdanje ne možete naći u prodaji, već ga besplatno dobijaju svi novi članovi LOA. Taj ključ pokriva 140 češćih vrsta, praćenih pregledom 35 (tadašnjih) IBA područja.

Ako se slabo snalazite sa stranim jezicima, pokušajte da nabavite “Ptice Hrvatske i Europe sa Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom”. Osim ‘domaćeg’ jezika (ipak preuzmite excel sa srpskim imenima ptica ODAVDE), prednost ovog izdanja je što pokriva skoro 900 vrsta regije, a mana što se radi o dopunjenom izdanju knjige probitno objavljene 1970-ih, pa je već pomalo prevaziđena.

I tako dolazimo do najboljeg postojećeg izdanja za ptice Evrope i, verovatno, najboljeg takvog priručnika u svetu: “Collins Bird Guide – The Most Complete Field Guide to the Birds of Britain and Europe”, 2. izdanje (PRIKAZ KNJIGE). Do nedavna (još uvek?) ga je bilo u knjižari Oxford Centra u Beogradu, Dobračina 18, po veoma pristojnoj ceni od 2214 din. (u odnosu na original, a ne naša primanja). Od susednih nam zemalja, koliko mi je poznato, dostupno je na mađarskom i na bugarskom.
    3 Potražite druge ptičare i učite od njih. Četiri najaktivnije organizacije u zemlji su već pominjana beogradska LOA, te Fond za zaštitu ptica grabljivica, kao i novosadsko DZPPS i subotička Riparia. Ove organizacije obično svojim članovima ponude neki prolećni izlet autobusom - u čemu najdužu tradiciju ima Fond sa svojim posetama kolonijama supova u kanjonima Trešnjice i Uvca - kao i par desetina izleta tokom oktobarskog Evropskog vikenda posmatranja ptica. Mimo toga se povremeno, najčešće zimi, organizuju posmatranja ptica u gradovima, za šta Beograd sa Ratnim ostrvima i Subotica sa Ludašom imaju posebno povoljne uslove.

    4 U ptičarenje se prevashodno ide rano ujutru, od izlaska sunca, pa još 3-4 sata, jer kasnije uglavnom opada aktivnost ptica; i potom ponovo popodne, nekoliko poslednjih sati obdanice, ali su ptice tada ipak manje aktivne nego ujutru. Više o tome OVDE i OVDE, a vreme izlaska i zalaska sunca proverite OVDE.

Ako niste u prilici da češće odlazite u ptičarenje, dozovite ptice sebi postavljanjem zimskih hranilica koje ćete redovno (jako važno!) dopunjavati sve do ranog proleća. Najjednostavnije hranilice možete sami napraviti od plastične flaše punjene suncokretovim semenom (nepečenim, nesoljenim, neljuštenim) koje ćete okačiti da vise negde gde će ne samo pticama biti pristupačne – a nepristupačne mačkama, već i tako da ih možete posmatrati sa svog prozora. Više o tome OVDE.

    5 Kako biste pronašli više vrsta ptica, obilazite raznovrsna staništa: reke i bare, livade i šume, sa svim varijetetima koje nude nizije, pobrđa i planine. Vremenom ćete poželeti da se u određeno doba godine nađete u određenom staništu ne biste li locirali neku vrstu koja se, recimo, samo na seobi sreće.

Služite se ključem da prepoznate i odredite ptice koje opazite. Neke ptice se javljaju samo u određenim delovima kontinenta i to sezonski, na gnežđenju, seobi ili zimovanju; na šta će vam ukazati višebojne mape rasprostranjenosti u ključu (sa izuzetkom “Ptica Srbije i područja od međunarodnog značaja”, gde je za vrste koje se ne sreću u celoj zemlji u tekstu naznačeno u kojim se oblastima javljaju). Nemojte se oslanjati samo na boju perja, obratite pažnju i na građu, držanje, ponašanje, glasanje, stanište... Više o tome OVDE i OVDE.

Sve više ptičara se bavi i fotografisanjem ptica, a posebna ptičarska tehnika jeste digiscoping – slikanje kroz durbin postavljen na stativu. Fotografisanje je zahtevna disciplina koja ipak traži i specifičnu opremu – više o tome pročitajte OVDE.
    6 Vodite životnu listu svih vrsta posmatranih u prirodi, slobodnih i nepovređenih (TV, avijarijumi i zoo vrtovi, zatočene ili ulovljene ptice se ne računaju). Vremenom možete poželeti da otpočnete zasebne liste svog grada, zemlje i kontinenta, npr. Lista će vam posle nekog vremena otkriti gde grešite: uočićete da neku vrstu koja se kod nas lako sreće vi niste nikada posmatrali - a biće više takvih; pa će vam ti propusti ukazati na to kojim grupama vrsta i kakvim staništima niste posvetili dovoljno pažnje. Više o tome OVDE.
    7 Poštujte ptice. Budite uzdržani i pažljivi prilikom posmatranja, ne pravite buku, izbegavajte nagle pokrete. Ako je ptica jednom uzletela uplašena vašim nailaskom, ne prilazite joj ponovo. Držite odstojanje kada ste u blizini gnezda, mesta na kojima se ptice okupljaju da provedu noć ili na kojima se hrane. Gnezda treba prijavljivati isključivo stručnjacima. Trudite se da za sobom ne ostavljate vidljive tragove i ne narušavate stanište. Na izletu se služite postojećim stazama, izbegavajte nepotrebno utabavanje novih. Više o tome OVDE.

Sve fotografije: foto dokumentacija LOA. Koncept sam pozajmio ODAVDE, ali je tekst u potpunosti autorski.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Koji je to soko-vrabac-šta-god? (8)

Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”  Nije nego, soko veličine vrapca, da smo u jugoistočnoj Aziji, Africi ili Južnoj Americi, pa da pričamo... Nezadovoljan mojim odgovorom da takvo nešto u Srbiji jednostavno ne postoji, te da se verovatno samo radi o lošem opisu vetruške , nesuđeni ptičar nastavlja: “Uh kad mi neko kaže da nešto ne postoji... dakle imao sam tu pticu kući i odnegovao, odrasla je veličine vrapca, kljun je kukast kao kod grabljvica, ima pogled grabljvice, siva je kao stepski soko , ima kandže grabljivice. Osim one koju sam ja odnegovao (ispala je iz gnezda) nalazio sam i mrtve u prirodi...videcu da vam postujem fotku ako je nadjem” Naravno, slika se nikad nije materijalizovala. Ali ako je ptica zaista tolika, onda je verovatno svračak , a zbog obojenosti – ženka, ali on se nikako ne sreće često po grad