Пређи на главни садржај

Siđi do reke – zimsko ptičarenje u BG

Dorćolski kej * Ušće * Savsko jezero * Ada Huja * Zemunski kej

Zima u Beogradu pruža odlične mogućnosti za posmatranje ptica. Tada se na rekama okuplja ne samo najviše ptica (jedinki) – preko 20.000 gnjuraca i vranaca, labudova, pataka i liski, te još toliko galebova koji su manje upadljivi jer se hrane na deponiji u Vinči, odakle predveče lete ka više desetina kilometara udljenim noćilištima; već i najviše vrsta – ukupno 35 vrsta vodenih staništa, koje se u najvećem broju okupljaju na Dunavu kod Velikog Ratnog ostrva, Ovčanske i Pančevačkih ada, kod Ade Ciganlije i na ribnjaku Mika Alas. Tih 50 km toka reka usred grada čini međunarodno IBA područje Ušće Save u Dunav, gde je do sada zabeleženo oko 210 vrsta ptica.


Napraviću zato kratak pregled mesta za zimsko ptičarenje duž obala reka. Poželjan je dvogled snažnijeg uvećanja (10x) ili durbin, jer se većina jata drži podalje od obale. Idemo nizvodno:

Savsko jezero

Mirno mesto za zimsku šetnju, ujedno mesto okupljanja pataka, malih vranaca i pokojeg morskog gnjurca. Uz donji deo Ade Ciganlije nalazi se najznačajnije nacionalno zimovalište malog vranca. Po završetku gradnje Mosta na Adi imali smo takoreći isti broj ptica kao i pre početka gradnje (tj. tek neznatno manje), ali ih je zaleđivanje od obale do obale februara 2012. stvarno desetkovalo – pošto oni za hranom rone, pa smo prošle zime imali za četiri petine manje jedinki, da bi ove zime sa dostizanjem jedne trećine ranije brojnosti dobili nagoveštaj oporavka. (Naspramna, blokovska obala Save nije privlačna pticama.)

Zemunski kej

Ovo mesto ne privlači veći broj ptica, ali se jedan broj pataka i vranaca, dopunjen pokojim gnjurcem, muva oko čamaca, dok se galebovi odmaraju u plićaku na Lidu.

Ušće (Park prijateljstva)

Sa platoa kod picerije Asteriks su se do skora dobro videle stotine pataka, vranaca i galebova po vodi, obalama i nižim granama Konjske ade (aka Malo Ratno ostrvo). Mali vranci se u zimska popodneva okupljaju ovde, da u sumrak odlete ka Adi Ciganliji. Ptice se i dalje tu grupišu, iako ih sve više uznemiravaju čamci i brodići koji plove između obale i ade, što zakon zabranjuje – dozvoljen je rukavac između ade i Velikog Ratnog ostrva, ali se ni taj zakon ne sprovodi (i dalje živite u Srbiji). Širenje splavova i zauzimanje obale platoa građanima je praktično oduzelo ovo mesto i da biste nešto videli, morate ili negde da naručite piće, ili da čkiljite kroz proreze između splavova. Ipak, ptice su blizu (80 m) i slabiji dvogled će odraditi posao. Moguća je pojava belorepana u nebu nad VRO. Najnovija posmatranja

Dorćolski kej majora Gavrilovića

Ovo je najbolje mesto za posmatranje zimskih jata pataka – tu je najveći broj kako jedinki, tako i vrsta i ovde svake godine osvanu neke ređe fele, od praktično redovnih morskih gnjuraca i morskih crnki, do još ređih baršunastih turpana, preveza ili ledenjarki. I belorepan se lako viđa. Ako izuzmemo manja jata uz obalu, ptice se pretežno grupišu u plićoj i usporenoj vodi uz Veliko Ratno ostrvo, pa su kojih 400 i više metara udaljene, što zahteva malo snažniju optiku. Najnovija posmatranja

I ovde je sve prisutniji problem monstruozno velikih splavova koji potpuno zaklanjaju pogled na reku. Do skora mi nisu smetali oniži splavovi jer je ovde kej srazmerno visok, ali ovo sada je prekrdašilo svaku meru! Smatram da bi pogled sa keja morao da bude zaštićena gradska vizura – ideja šetnje pored reke je da tu reku i vidite, zar ne?

Bilo bi lepo da gradske vlasti ovde postave one teleskope što rade na novčić, a moj dugogodišnji san je bio da uz teniske terene nikne i toranj-posmatračnica, kako za ptičare, tako i za šetače i turiste da odatle fotografišu ostrvo i Kalemegdan. No, lokacija o kojoj sam sanjao već je nestala pod novim teniskim terenima, nastalim na račun parka (tako je DS zamišljala greenfield investiciju) i samo je postojanje spomenika majoru Gavriloviću sprečilo MGM da proguta još šetališta.

Kej na Adi Huji

Ovde se Dunav širi na 1000 metara, pa su ptice još udaljenije nego na dorćolskom keju – bez durbina mrka kapa. Naspramna obala (nekadašnja Ovčanska ada) je niska i plavna, pa se jata uglavnom uz nju grupišu. Ovo mesto posebno privlači galebove (verovatno kao usputna stanica do/od deponije) i zabeležene su pojave ređih vrsta, poput velikog crnoglavog i crnog galeba.

Taktika

Nemojte raniti izjutra, nad vodom je često magla. Dešavalo mi se da u gradu nema ni traga magli, pa siđem do reke – koju potom uopšte ne vidim, o pticama da i ne govorim. Oblačite se u više tankih slojeva, biće vam toplije, a po potrebi ćete se i lakše raskopčati. Bez obzira na mirno vreme, koje i ne mora biti posebno hladno, ne zaboravite toplu kapu i rukavice. Nad rekom uvek ima nekog strujanja vazduha koje često nije dovoljno jako da se nazove vetar, ali je zimi vrlo neprijatno. Planirajte rutu tako da šetnju završite čajem ili kuvanim vinom u nekom kafeu.


Sve fotografije nastale su u poslednje dve nedelje na Ušću i dorćolskom keju. Foto Zoran Karić (2), Milan Obradović (1) i Gordan Pomorišac (1) koji je snimio ovog orla belorepana u lovu ispred dorćolskog keja.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dr Sergej Dimitrijevič Matvejev, 1913-2003

Pisano 2003; objavljeno u Acrocephalusu, Vol. 24, No. 116: Dr. Matvejeva sam prvi put sreo posredstvom "Rasprostranjenja i života ptica u Srbiji" iz 1950, na koju sam naišao u knjižari SANU negde početkom devedesetih. Prošlo je još par godina pre nego sam saznao da je autor ne samo živ, već i dalje aktivan ornitolog. Prvi put smo se uživo čuli kada se tokom osnivačke skupštine Lige za ornitološku akciju SCG telefonom obratio da nam čestita na inicijativi, te ponudi nekoliko svojih knjiga za buduću biblioteku. Doživeo sam to kao naročitu čast, budući da je uobičajeno da se amateri obraćaju stručnjacima, a retkost da ta komunikacija teče u suprotnom pravcu. Nekoliko dana kasnije sam Dr. Matvejeva posetio u njegovom domu u ulici Veljka Dugoševića u Beogradu. Tom prilikom sam saznao da je, pomalo iznenađujuće, prvo zavrsio arhitekturu i svoj prvi ornitoloski rad (o seoskom detliću Dendrocopos syriacus ) objavio 1938, da bi tokom II svetskog rata završio biologiju. Takođe, uvek

Zavodljiva težina lakoće: durbin Swarovski STX

Ovog vikenda sam ponovo pronašao onog crnog galeba koji je kod nas retkost, a o kom sam vam već (više puta) pričao . Otkrio sam ga na istom mestu gde se i prošle zime zadržavao, samo što sam ovog puta ja našao način da mu priđem mnogo bliže. Prvo sam napravio nekoliko dokumentacionih fotki mobilnim kroz durbin 25-60×65 Swarovski STX – iz ruke (tj. bez adaptera), a onda mi se ispraznila baterija. Kako galeb nije pokazivao znake želje da ode ma kuda, otišao sam kući po foto-aparat i napravio još jednu seriju slika. I znate šta mi je zapalo za oko? Slike pravljene ziljavim mobilnim, ali kroz teleskop, bile su umnogome oštrije od onih snimljenih foto-aparatom. Pa sam se setio svog brata, foto-reportera, koji je nekom prilikom bacio pogled kroz moj Swarovski dvogled i odmah rekao: “Brrate, kako ovo oštro crta!” Ja volim kompaktnu i laganu opremu. Nisam spreman da teglim suvišne stotine grama koje - kada dodate sasvim nespretan i pretežak, a navodno dobar stativ - ubrzo post

Septembar je... vreme udžbenika

Pozabaviću se, zato, udžbenicima za posmatranje ptica, tj. ilustrovanim priručnicima za prepoznavanje vrsta, odnosno tzv. 'ključevima'. Jedan ključ je već preveden na srpski (Heinzel, Fitter & Parslow), a njegovo izdavanje zastalo kod para, ili nedostatka istih, evo ovaj… ...a pre toga možete u boljim knjižarama potražiti engleska izdanja koja se najčešće zovu ‘Birds of Britain and Europe’. Ukoliko se u naslovu ne pominje odrednica ‘Europe’, može se desiti da knjiga ne prikazuje sve vrste koje se na našem kontinentu, pa tako i našoj zemlji, mogu videti. Poslednjih godina se ključevi za ptice redovno viđaju u našim knjižarama (IPS, Plato), no izbor zna da oscilira i, u vreme nastajanja ovog članka, veoma je mršav. Uglavnom se svodi samo na Bruuna, koji se na Amazonu izdvaja najnižom cenom. Dakle, preporučujem knjige ilustrovane crtežima u boji (a ne fotografijama), kod kojih se uz ilustraciju nalazi kratak tekst o bitnim odlikama vrste i višebojna mapa rasp